Ecija Ojdanić: Osjećam da su najbolje godine tek preda mnom

Društveno relevantne teme, obrađene sa savršeno proporcionalnim dozama humora i sarkazma, izvrsna glumačka postava i tim iza kulise koji obavlja svoj posao pedantno poput švicarske ure, značajke su koje su popularno zagrebačko kazalište Moruzgva u svojih jedanaest godina djelovanja izdigle u jedno od najpriznatijih privatnih kazališta u regiji. Razgovarali smo s Ecijom Ojdanić.

Iako ste dobro znano ime na hrvatskoj glumačkoj sceni, kada biste sami sebe predstavili – tko je Ecija Ojdanić u 4 riječi?

Ufff, to mi je najteže.

Može 3? Nepodnošljiva lakoća postojanja!

Kako ste, prije 11 godina, došli na ideju osnivanja sada već naveliko poznatog zagrebačkog kazališta Moruzgva? Znači li to da ste imali neku svoju viziju kazališnog svijeta, koju do tada niste pronašli ni u jednoj od postojećih institucija? malih kazališta u kojem uživa publika?

Moram priznati, kad sam pokretala kazalište Moruzgva apsolutno nisam imala nikakvih velikih ambicija u pogledu stvaranja nekog jakog, mobilnog, aktivnog, nezavisnog kazališta. Naprosto, imala sam želju napraviti jednu predstavu, međutim, dogodio se jedan ogroman uspjeh. To je bila naša prva predstava “Gola u kavezu”. I onda je jedna stvar, jedna predstava vodila ka drugoj. I evo, danas s ponosom slavimo 11 godina jednog uspješnog, živog kazališta koje je prepoznato i od publike i od kritike. Idemo dalje punim  jedrima i veselimo se svakoj novoj predstavi.

S našom prvom predstavom “Gola u kavezu” odlučili smo se baviti društveno aktualnim temama na jedan humoran način i nuditi rješenje problema. Samim tim smo nekako utrli programsku odrednicu kazališta Moruzgva. Iz predstave u predstavu bavimo se nekom društveno aktualnom temom i dobivamo na atraktivnosti, na temama koje publika želi gledati u kazalištu. Radimo praizvedbe hrvatskih dramskih komada na što sam isto ponosna. I nekako smo društveno angažirani, što je isto jedna od važnih misija kazališta. U svim našim predstava nije humor motiv, on je posljedica teksta, situacije, tako da je jako važna uloga kazališta da se bavi upravo tim temama i usmjerava fokus i pažnju gledatelja.

Što biste promijenili na hrvatskoj kazališnoj sceni?

Više novca i transparentniji način financiranja, temeljen na jasnoj evaluaciji postignutih rezultata.

Tko sve stoji iza kazališta Moruzgva? Kako ste birali svoj tim?

Ima jedan vrlo jednostavan test. Osoba treba voljeti kazalište, biti nesebičan i uživati u bavljenju teatrom.

Osim ponajboljih hrvatskih umjetnika , glumaca, pisaca, redatelja, skladatelja, kompozitora, kostimografa, scenografa koji su pomogli u stvaranju ove uspješne priče, postoje i oni, naoko nevidljivi tim ljudi, iza kulisa, koji su jednako zaslužni za naše uspjehe. Gina, Antonio, Popay, Kristijan…

Predstava ‘Brodolomke’ prošle je godine proglašena najizvođenijom hrvatskom predstavom u jednoj godini u zadnjih pet godina… Smatrate li da možete nekim novi projektom nadmašiti taj uspjeh?

Nekoliko naših predstava premašile su brojku 100. ”Gola u kavezu”, preko 150, ”Otpisane”, ”Bobočka”… Ali samo u slučaju ”Brodolomki” to se dogodilo u samo godinu dana.

Srećom, i predstava ”Cabaret preko veze” nastala u koprodukciji s kazalištem Kerempuh, iznimno je uspješna i popularna. Odigrali smo je 70 puta u godini dana, i ovjenčana je brojnim nagradama. Evo, recentna je ona koju je dobila Mila Elegović za ulogu ‘Gradonačelnice’ u toj predstavi. Nagrada Zlatni studio za najbolju kazališnu glumicu!

Vaša karijera traje već dugi niz godina; smatrate li da ste već postigli vrhunac iste ili je taj uspjeh tek pred Vama?

Ja sam tek zinula na svijet! Osjećam da su najbolje godine tek preda mnom. Prepuna sam optimizma, snage, a sad već i iskustva. Dobitna kombinacija.