3 u 1 biljke koje morate imati u svome domu

Korištenje začinskog bilja u kuhinji gurmanima je itekako poznato. Međutim, njegova ljekovita i ukrasna priroda ne plijeni jednaku pozornost kao ona kulinarska. Ljubiteljima vrtlarstva i vrtova sigurno neće škoditi nekoliko savjeta s druge strane medalje o već poznatom začinskom bilju.

Lavanda

Mali zimzeleni grm mirisnih sivozelenih listića te cvjetova plavoljubičaste boje. Cijela biljka ima jak aromatičan miris. Otporna je i uspijeva u kontinentalnim krajevima. Uspješno je možete uzgajati i u loncu na južnom prozoru vašeg stana. Mlade biljke nikle iz sjemena treba presaditi potkraj svibnja. Ne traži puno vlage i nije zahtjevna u pogledu tla. Cvate u lipnju i srpnju, a za ljekovite potrebe sabiru se vršci stabljike i cvjetovi koji se suše u hladu na prozračnom mjestu.

Što se tiče ljekovitosti, lavandino ulje izvrsno je za liječenje iritacija kože jer je jedno od rijetkih esencijalnih ulja koja se mogu koristiti nerazrijeđena na koži.

Stimulira obnovu stanica epitela te ubrzava proces obnove oštećene kože pri ranama i opeklinama. Može poslužiti i za tretiranje ekcema, psorijaze, upalnih promjena na koži, kod uboda i zaštite od insekata, kod ublažavanja glavobolje, lupanja srca, kao sredstvo protiv raznih infekcija grla i ždrijela te bolova u želučano-crijevnom sustavu. Osim toga, koristi se i za kupke, kao čaj te za inhalaciju.

Bosiljak

Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su jajoliki, 1,5 do 5 cm dugi. Cvate od lipnja do rujna. Uzgoj nije jednostavan jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Eventualno je možete kupiti već posađenu u većim centrima. Bosiljak djeluje antibakterijski, umirujuće, protiv grčeva i bolova te teškoća u probavi. Upotrebljava se i u liječenju bolesti mokraćnih kanala, upale crijeva, grčeva, povraćanja, zatvora i migrene.

Zbog štetnog estragola koji je sadržan u ulju bosiljka veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku. A zbog slatkastog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u talijanskoj i francuskoj. Upotrebljava se pri izradi juha, umaka, tjestenina, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.

Kadulja

Višegodišnja polugrmovita biljka visine od 30 do 60 cm jakog korijena. Listovi su joj dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi plavoljubičasti. Obična kadulja ima sivozelene listove. Raste samoniklo u našem mediteranskom podneblju. Osim ove vrste, postoje ukrasne vrste koje su vrlo dekorativne i omiljene u vrtovima. Nazivi tih sorti su Icterina, Tricolor i Purpurescens, a razlikuju se po boji listova koja varira od žute i zelene, pa sve do ljubičaste.

Ove sorte su osjetljivije od obične kadulje te ih svako proljeće treba podrezati kako bi im se potaknuo rast. Biljka cvate od svibnja do srpnja plavoljubičastim, rjeđe bijelim cvjetovima. Kadulju možete uzgajati na toploj, sunčanoj gredici u zavjetrini, a možete i u cvjetnom loncu. Osjetljiva je na suvišnu vlagu i mraz, ali nije zahtjevna s obzirom na tlo. Najviše eteričnog ulja sadrži u doba prije cvatnje. Tada se sakupljaju listovi koji se suše nekoliko dana u hladu ili sušionici pri temperaturi od 20ºC.

Čaj od kadulje poznat je kao izvrstan sastojak za pročišćavanje organizma te pomaže kod liječenja kašlja. Kao začin upotrebljavaju se osušeni ili svježi listići koji se dodaju jelima od divljači, ribljim i krem-juhama, te raznim jelima od crvenog mesa, peradi i morskih riba. Cijela biljka ugodnog je mirisa zbog velikog sadržaja eteričnog ulja. Može se jednostavno uzgajati u vrtu ili u posudi za cvijeće. Ljekovitost biljke očituje se u liječenju hemeroida, a pripremljena kao čaj koristi se za liječenja grčeva u trbuhu, bolesti probavnog trakta, jetre i žuči te gornjih dišnih putova. Poznata je kao neizostavan začin pri izradi pizze, a dobra je i kao dodatak omletima, talijanskim umacima i jelima s rajčicom.

Ružmarin

Biljka koja ima zelene, šiljaste i vrlo aromatične listiće duge 1-3 cm. Listovi su s gornje strane tamnozeleni, a s donje dlakavi i bjeličasti. Cvjeta od ožujka do svibnja, a katkada u rujnu cvate i po drugi put. Cijela biljka ima intenzivan i ugodan miris, sličan kamforu. Uzgaja se kao ukrasni grm.

Prikladna je za uzgoj u umjerenom klimatskom području, ali uspješno se može uzgajati i u posudi za cvijeće kao ukrasna biljka i/ili začin. Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje. Eterično ulje ružmarina koristi se u aromaterapiji, ima stimulirajuću, razbuđujuću i osvježavajuću funkciju.

Grančice se režu kad biljka procvate, suše se u hladu te se nakon toga odvoje listići koji se usitnjeni ili samljeveni koriste kao začin. Okus mu je ljut, pomalo gorak i aromatičan. Kao začin potpomaže izlučivanje probavnih sokova, žući i vjetrova. Ružmarinom se začinjavaju razna jela kao što su umaci, marinade, juhe, sve vrste pečenja, pirjano povrće, a vrlo je popularan u talijanskoj i francuskoj kuhinji.