Ankica Mamić: PR je iznimno traženo i poželjno zanimanje

AnkicaMamic

Agencija IMC osnovana je 2002. godine i izrasla u jednu od vodećih agencija specijaliziranih za komunikacijski menadžment i odnose s javnošću. U svakodnevnom radu, punih 15 godina pruža potrebnu komunikacijsku potporu klijentima pri realizaciji njihovih komunikacijskih i poslovnih ciljeva te aktivno doprinosi izgradnji povjerenja i ugleda svojih klijenata u javnosti.

Ankica Mamić, vlasnica agencije IMC, s nama je povodom njihova petnaestog rođendana.

Kako je započela vaša karijera?

Profesionalnu karijeru u području upravljanja komunikacijama započela sam još 1990. godine u poslovima marketinga, kada odnosi s javnošću kakve danas poznajemo i prakticiramo još nisu zaživjeli. Ipak, kao i mnoge moje kolege, razvojem PR-a i njegovim sve većim značajem, uskočila sam u ovo mnogo uzbudljivije i izazovnije područje, koje „živim“ više od dvadeset godina.

Koji su vam najdraži poslovi u PR-u, a koji vam je najdraži alat u komunikaciji?

Agencija IMC uglavnom se bavi strateškim komunikacijskim savjetovanjem. Radili smo na komunikacijski najzahtjevnijim projektima, poput pripajanja Riječke banke Erste banci, listanja Croatia osiguranja na prvu kotaciju Zagrebačke burze, a radimo i kao savjetnici mnogim stranim investitorima koji se u Hrvatskoj susreću s brojnim preprekama, među kojima su mnoge upravo komunikacijske prirode. To su zapravo najljepši poslovi, koji uključuju spektar alata, ne samo odnose s medijima, koji se u našem poslu vrlo često percipiraju kao najvažniji.

Smatrate se pionirom PR struke u Hrvatskoj. Kako biste ocijenili PR struku danas? Kakva je, po Vama, percepcija PR struke u javnosti?

Nažalost za razliku od ostatka svijeta gdje naša profesija bilježi dvoznamenkasti rast, u Hrvatskoj, od uredbe Vlade Zorana Milanovića, kojom je državnim tijelima i poduzećima zabranjeno angažirati PR agencije naša struka bilježi pad. Što se tiče reputacije struke, ona nije dobra. Po onoj narodnoj da su u šustera najgore cipele, tako i mi kojima je reputacija posao, najmanje vremena posvećujemo izgradnji vlastite reputacije. Stoga moramo zapitati zašto je to tako, što možemo učiniti za svoju struku. Prije svega zajednički snažnije raditi na vlastitoj reputaciji, kroz edukacije šire javnosti što zapravo radimo i čemu služimo, pojačati stručne radionice i bolje koristiti mogućnosti koje nam pruža komunikacija na društvenim mrežama.

Nekako nam se čini da se danas PR-om bavi doista svatko. Smatrate li da je obrazovanje u PR – u na odgovarajućoj razini?

PR je iznimno traženo i poželjno zanimanje što pokazuje i stalni porast broja studija odnosa s javnošću i studenata koji ih upisuju. Međutim, PR je jedna iznimno zahtjevna disciplina, zahtjeva široko obrazovanje i interdisciplinarni pristup i tu još ima puno prostora za unaprjeđenje što se tiče obrazovanja PR-ovaca.

Informatizacija, nove tehnologije, društvene mreže nameću opet nova pravila i postavljaju nove izazove pred sve nas koji se bavimo PR-om. Stoga kontinuirano moramo stjecati i primjenjivati nova znanja, kako bismo mogli odgovoriti zahtjevima vremena u kojem živimo, vremena brzih promjena.

Što kompanije najviše traže?

Ovisi od slučaja do slučaja. Trendovi pokazuju sve veću važnost brand PR-a koji je zapravo bliži marketingu. PR je ipak strateška menadžment disciplina, koja se još uvijek u Hrvatskoj tako ne percipira. Kod nas PR stručnjaci još uvijek ne sjede u upravama kompanija, dok se u velikim svjetskim kompanijama to podrazumijeva. Tamo su odnosi s javnošću dio strateškog upravljanja, njihova je uloga iznimno značajna i nezamjenjiva u izgradnji i očuvanju reputacije pojedinca ili kompanije.

Da ponovno birate profesiju biste li odabrali nešto drugo?

Naime, sve je kontekst. U današnjem kontekstu vjerojatno bih odabrala nešto drugo, ali u to vrijeme, kad se razvijala struka odnosa s javnošću, to je bilo jako privlačno i uzbudljivo zbog političkog okruženja, kontrole medija itd. Danas je uzbudljivije stvarati nove sadržaje u IT-u i mislim da je IT danas ono što je PR bio kasnih 90-tih.

Koliko je teško biti žena u poslovnom svijetu?

Jako je teško, ali opet moram naglasiti kontekst. Nešto je ipak lakše sada nego 95.-te kada sam počinjala svoj put u privatnom sektoru. Ipak, i danas je puno predrasuda, naše je društvo još uvijek prilično tradicionalno. Boys club se ipak bolje drži… Ženama je svakako teže pomiriti obiteljski i poslovni život, vrlo često nemaju vremena za networking poslije posla kao naši muški kolege.

Zamijetili smo kako ste uvijek diskretni i decentni. Zašto je i koliko bitno paziti na odijevanje?

Nedavno sam gledala film koji govori o tome kako su se ljudi odnosili prema djevojčici maskiranoj u beskućnicu i onoj u lijepom građanskom odijelu. Jako je važno paziti na odijevanje. Prvi dojam kod ljudi koje ne poznajemo ostavljamo upravo po tome kako se odijevamo. Meni je mama vrlo često govorila da sam mogla imati kuću umjesto svega što imam u ormaru. Možda je tako, ali nije mi žao.

Vaš savjet za ženu – primjer kako se obući za poslovni sastanak ili možda za odlazak na razgovor za posao?

Treba se oblačiti odmjereno. Nedavno smo imali priliku vidjeti glasnogovornicu Vlade u čipkastoj haljini. To je odličan izbor za večeru, ali ne i za radni dan u Vladi. Mjera ili srednji put je uvijek najbolje rješenje.