Bestiarum – Prostor slobode

Po Gradu već tjednima vidite plakate sa zecom u crvenom kostimu naslova bestiarum #5 fetish feast. Neki od vas već znaju što je to i svoje outfite pripremaju odmah po završetku prethodnog Bestiaruma. No, jeste li znali kako se rodila ideja Bestiaruma te što organizatori imaju za reći na cjelokupnu temu? Kako vam ne bi pokvarili cijeli tekst, samo ćemo vam reći kako smo intervjuirali glavnog organizatora Bestiaruma, Ivana Kralja.

Kako je došlo do prvotne ideje Bestiaruma prije pet godina?

Udruga Mala performerska scena, već 12 godina djeluje na hrvatskoj sceni, a možda je jedan od njezinih najpoznatijih projekata Festival novog cirkusa. 2012. godine jedna se ekstremnija verzija cirkusa – freak show, slučajno zatekla blizu Hrvatske kada se približavao petak 13. te smo pokrenuli Freaky Friday i to je bilo nešto što smo očekivali da će se pojaviti 50-ak, možda sto ljudi. Sideshow po definiciji ne bi trebao privući veliku masu ljudi, no umjesto očekivanih pedesetak, pojavilo se gotovo 300 posjetitelja! Bilo je tu i malo „čudnije“ publike, uvjetno rečeno, ljudi koji su se samoinicijativno odjenuli u odjeću koja nije prikladna za npr. kazalište. Bilo je tu puno neke nove publike te smo želeći se fokusirati na njezine potrebe za nestandardnim kulturnim događanjima kreirali Bestiarum. Osmislili smo program u niši koja je dotad bila podzastupljena, a u kojoj je prijašnje organizatore sputavala niska profitabilnost koja, ako na nju odgovorite nižom investicijom, rezultira i kratkim trajanjem takvih projekata, jer neminovno i kvalitativno zaostanu, ili razočaraju na drugi način. Bestiarum je pak bio ludi eksperiment koji, evo, ipak živi već petu godinu i dokazuje da nije tek jednokratna egzibicija.

Tko je sve u organizaciji Bestiaruma?

Riječ je o malom timu ljudi koji u našoj udruzi sudjeluju u organizaciji svih programa. To su ljudi koji rade mainstream poslove preko dana i uskaču u „najkritičnijim“ trenucima, ne tražeći pritom svjetla reflektora.

Imate li podršku Grada?

Apliciramo na natječaje svake godine i za Grad Zagreb i Ministarstvo kulture te oboje prepoznaju Bestiarum kao kvalitetan projekt. U počecima je Bestiarum podržavala i Turistička zajednica Grada Zagreba, ali je u međuvremenu odustala, navodno zbog manjka sredstava. No tu su očite migracije stanovništva iz cijele županije, Hrvatske i drugih zemalja. Upravo zbog široke međunarodne publike, službeni jezik naše Facebook i web stranice je engleski. Bestiarum je svakako naš „najturističkiji“ program i zato mi je žao što trenutačno Turistička zajednica ne ulaže u njegove potencijale.

Za one koji ne znaju što je Bestiarum, kako bi ga ukratko opisao?

Bestiarum je fetish art festival, naš logotip ga potpisuje i kao fetish feast. Riječ je o noćnom izlasku koji bi se pojednostavljenom terminologijom mogao nazvati fetiš partyjem, ali s obzirom na ritam održavanja i pomnu programsku pripremu ima festivalske konotacije. To je multidisciplinaran događaj u kojem je sudionik izbombardiran s brojnim mogućnostima – od aktivnog sudjelovanja i ekspresije kroz kreativni outfit do svega što mu nudi taj osmosatni događaj, posjetitelj je suočen s raznolikim vrstama konzumacije. U počecima je postojala gotovo i neka vrsta frustracije s obzirom da je zapravo nemoguće vidjeti baš sve performanse, sve filmove, sve DJ-eve, sve izloške, ili isprobati sve interaktivne instalacije. Opuštenost na mjestu tako raznolike ponude je nešto što se uči, i publika se s vremenom privikla, iako i dalje, za moju definiciju opuštenosti, prečesto gleda na sat u strahu da nešto ne propusti. Želja je bila osigurati kvalitetnu ponudu za populaciju koja dolazi djelomično iz BDSM svijeta, djelomično iz subkulture koja sluša neke muzike koje nisu na standardnim ponudama naših klubova, djelomično iz ljubitelja body arta ili umjetnosti uopće. To su prilično različiti segmenti publike koje privuče isti događaj.

bestiarum_2

Ne treba naravno negirati da je seksualnost neiscrpna tema koja privlači ljudski rod još od doba Willendorfske Venere. Performansi su možda ekstremniji nego oni koje biste očekivali na nekoj standardnoj pozornici, ali Bestiarum je tu da pruži platformu izvođačima, glazbenicima, umjetnicima koji možda nemaju otvoren pristup javnosti, a istodobno i mjesto za publiku koja je spremna za iskorake u slavlju individualnosti i slobode. Često se o Bestiarumu raspravlja kroz prizmu obaveznog fetish/fantasy dress codea, ali nemojmo se zavaravati da slična pravila ne postoje i kad želite ući u neki mainstream klub u tenisicama, u neku crkvu u kratkim hlačama ili čak i na Trgovački sud u Zagrebu u majici bez rukava. Bestiarumov dress code cilja poticati naše posjetitelje da budu maštoviti. S jedne strane jest restriktivan, ali s druge je toliko otvoren i postoji širok spektar mogućnosti da se svatko s određenom dozom truda može priključiti – u konačnici želimo da se naši posjetitelji osjećaju slobodno, a ne ograničeno. Striktni dress code je standardan element svakog uspješnog fetiš događaja, jer on djelomično distancira i onaj dio isključivo voajerski zainteresirane javnosti na koju doista ne želimo ciljati. Intencija je da svi mogu izraziti svoju osobnost, izmaštanu ili stvarnu, i omogućiti interakciju s istomišljenicima. Bestiarum je prostor slobode, mjesto u kojem smo slobodni biti pojedinci bez ograničavanja koje postoji u svakodnevnom javnom prostoru, gdje dominiraju izrazito konzervativne politike.

Recimo da mnogi Bestiarum poistovjećuju s nečim perverznim, a on zapravo ima tu kulturnu notu koju smo već spomenuli…

Riječ je o primjerenom događaju za primjerenu publiku na primjerenom mjestu. Naš performer ne tretira svoje tijelo na TV ekranu nakon večernjeg Dnevnika, niti ga izlaže kao robu na nekom od erotskih sajmova kakve je znao organizirati Zagrebački velesajam. Ovo nije egzibicionizam te vrste i voajerizam u kojem 50-ak oznojenih uzdahtalih muškaraca fotografira međunožje neke porno glumice izložene kao u mesnici. Bestiarumovi performeri svoju su umjetnost već izgradili na cijenjenim svjetskim pozornicama, onima s fetiš predznakom, ali i onima u čiji se umjetnički standard ne sumnja.

Mi otvaramo pozornicu i za performere koji nisu toliko ekstremni, npr. Vladimir Ježić prošle je godine izveo performans na trapezu. To mu je bio prvi performans u Hrvatskoj nakon što je završio školovanje u Italiji i nakon sudjelovanja u popularnom showu Hrvatske televizije. Dakle, ako umjetnici takvog kalibra ne dvoje o opravdanosti svog nastupa u kontekstu Bestiaruma, onda svakako ne moramo njegovu perverziju mjeriti metrom onih koji na njega nikad ne bi niti došli.

Bestiarum ne može biti baš nikakva izlika za perverznost, kakvu je jednostavno pronaći i u nekom drugom klubu, k tome bez ikakvog upozorenja. U standardnom hrvatskom klubu uđeš u toalet i zatekneš posjetitelje usred spolnog odnosa i to ostane zgoda „za raju“. U konačnici kako se tko ponaša na kojem mjestu, odraz je njegova vlastitog sustava vrijednosti, navika, pa i bon tona. Problem postoji samo onda kad sloboda pojedinca ograničava slobodu nekog drugog, a toga na Bestiarumu svakako nema.

Koliko Bestiarum poboljšava BDSM/fetiš scenu u Hrvatskoj, ako ona po tebi i postoji?

BDSM je jedna od 30-ak kategorija koje navodimo pod dress codeom koji obuhvaća širok fetiš i fantasy spektar. Ne mora nitko biti niti fetišist niti se mora osjećati prozvano ako se nađe na Bestiarumu. Ta scena je, mimo događaja, zatvorena u svoje osobne kanale komunikacije i društvene mreže. Ono što možemo vidjeti po vraćanju te publike na Bestiarum je da jesu zadovoljni jer ih ne svodi na seksualne zvijeri iz priča o ljigavim podrumskim prostorijama, već im  pristupa dostojanstveno, kao i svakoj drugoj publici.

Dolaze u prostor slobode gdje su spremni sami participirati koliko žele. Jedan dio prostora Bestiaruma zauzima dungeon iliti tamnica koju svake godine obogaćujemo novim izlošcima poznatim iz BDSM-a ili inkvizicijskih vremena. Tu našu opremu počela su posuđivati i neka manja, zatvorenija druženja te zajednice, pa pretpostavljam da time izražavaju zadovoljstvo, ali i potrebu da se ovakvi programi u kontekstu jedne urbane Hrvatske mogu i trebaju održavati i češće. Zaista je bitno što i Ministarstvo kulture i Grad Zagreb prepoznaju ovakav događaj kao bitan jer mislim da on podržava definiciju Hrvatske kao normalne zemlje.

Prije dvanaest godina kad smo pokretali cirkuske programe, to je bilo puno provokativnije nego što je fetiš danas. Tako da mislim da društvo napreduje, unatoč tome što se sve češće čuju i oni koja ga promišljaju konzervativnije. Trebaju li nam fetiš programi izlišno je pitanje kao i treba li nam gay pride. Takvi programi pomažu normalizaciju društva – povećanje razumijevanja, smanjenje nasilja. Sama prisutnost takvih događaja normalizirala je odnos cjelokupnog društva prema onomu što ga zbog svoje nepoznatosti katkad plaši.

Što možemo očekivati od ovogodišnjeg Bestiaruma?

Kao i uvijek: maksimum! Ovog smo puta stimulirali i scenu mladih modnih dizajnera koji vrlo često ne mogu izraziti svoju kreativnost osim ako se ne ukalupe u mainstream zakone potražnje. Treba poticati ovo područje i kreativnost jer ne mogu si svi priuštiti odjeću za Bestiarum – nemaju svi dovoljno novca i vremena da si stalno nešto naručuju s interneta, a isto ne možete ući u bilo koji dućan i kupiti nešto za tu večer. Ta modna scena dijelom je postojala i dosad. Znamo da postoje određeni modni dizajneri kojima narudžbe narastu u predrazdoblju Bestiaruma. Volio bih da postoji i njihov osjećaj odgovornosti za scenu, pa da dio tog profita ulože i u nastavak postojanja ovog ili ovakvih događaja. No zato pomažemo i novim snagama, jer vjerujemo da ima prostora za njihov kreativni doprinos. Osim domaće revije, ugostit ćemo i modnu reviju poznatog londonskog branda House of Harlot. Riječ je o latex tvornici koju je preuzela djevojka koju društvene mreže poznaju kao Iris Thespider i ovdje dolazi s prvom međunarodnom kolekcijom koju ona potpisuje kao nova direktorica kuće.

bestiarum_3

Autor: redakcija She.hr