Čitala sam jučerašnji članak o iskrenim ženama. Smatram se i iskrenom i otvorenom ženom. I mislim još nešto svašta o tome. I posve sam svjesna kako s nama nije lako... Koliko god da sam temperamentna, rijetko kada se svađam s partnerima. Uvijek je bilo tako. Ali, kad puknem – bolje se makni s puta jer tih 5 minuta definitivno ne odgo
Uvijek me godišnjica smrti moje majke vrati u djetinjstvo. Uvijek se sjetim nekih glupih situacija, škole, lekcija i činjenice da nikad neću biti najbolja ni u čemu. Nikad tome nisam niti težila, na njenu veliku žalost. Biti najbolji mi nikad nije pričinjavalo neko zadovoljstvo. Uživala sam u nekom „olimpijskom duhu“ koji te uvijek tje
Čovjek bi trebao biti vjeran sebi. To je i početak i kraj i zaključak. Kaže meni moj Ruski Princ: „ Maco, piši o ljubavi. To ljudi vole.“ Naravno. On je sav u ljubavi o kojoj slušam danima. Sve mi žao reći kako zvuči predobro da ne bi bilo nekog „ali“. Što da pišem o ljubavi? Što ja znam o ljubavi? Pa, ja ni ne znam znam li
Inače me urednica ne kritizira, ali jedan od prošlotjednih komentara na moje umotvorine, i to jedne od vas, čitateljica, bio je kako sam depresivna. Moram vam priznati da me to iznenadilo. Vratit ću se kojih 4 godine unatrag. Jedna od tadašnjih urednica, nakon par pročitanih kolumni/blogova/što li je već ovo, nadjenula mi je ime Drama Qu
Ne znam koji mi vrag bi, ali znate one linkove po Facebooku poput „Tko je vaša srodna duša“, „Na koju glumicu sličiš“? Da, da baš to i slične pizdarije? E, nekako mi se nije dalo pisati, lovila me neka neurotika, a ne erotika, pa sam krenula klikati te idiotarije osobito nakon što sam skužila da jedan frend navodno sliči Ivanu Zaku
Možda ću opet tupiti o prožvakanim temama, ali zašto se toliko bojimo drugačijih od nas? Krenimo od najbezazlenijih stvari poput šminke i stila odijevanja, ako su one uopće bezazlene, pa do nekih životnih stilova kojih se grozimo, poput hodanja u toplesu u vlastitom dvorištu ili muškaraca koji potajno maštaju biti vaš psić na lancu.
Topim se i pišem. Već mi je pun kufer priča o toplinskim udarima. Znoj curi niz leđa, sve do guze, a bome i niz prsa, preko trbušine do znate već čega. Koma! Na moju veliku žalost, ne mogu se još pohvaliti topljenjem kilograma, ali počela sam. Počela sam vježbati nakon skoro dvije godine dvanaestosatnog sjedenja. Navodno sam se organ
„Smeće jedno, danas nam je godišnjica“, vrištim Medi u slušalicu svog staroga telefona. Novi je pao. Pao i nestao. Ekran je posve crn, a garancija moje stručno rukovanje ne pokriva! Naravno, nema pojma o datumu, godišnjici, ne razumije pojam naše veze bez veze, a i zamaram ga idiotarijama. U gužvi je, naravno, kao da ja nisam. A tako je
Odrasla sam na buri. Kad bura krene, nosi sve pred sobom. Tako bi se u grmlju, oko kuće u kojoj sam odrasla, našlo milijun vrećica i papira. Jednako tako, u jesen nikad nisi mogao skupiti dovoljno lišća. Uvijek je od nekud stizalo, tik pred naša vrata, u našu malu, privatnu šumicu koju je zasadio moj pradjed. Kad si djevojče, sve ti te