Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Knjige i glazba

CeKaPe preporuka: Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi

„Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi“ je njegova prva samostalna knjiga, ali već radi i piše drugu zbirku priča, jer je u kratkoj priči otkrio format u kome se najbolje može izraziti.

U nakladi Centra za kreativno pisanje 2015. objavljena je zanimljiva zbirka priča neobičnog  naziva Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi mladog autora Denisa Špičića. Ukoliko tražite knjigu koja nije preteška da ju se nosi na plažu, čiji se tekst lako čita, ali čiji sadržaj uvlači u pomaknutu stvarnost, tada je izvrsna ideja posegnuti za djelom Denisa Špičića. No, uz to mora doći upozorenje tiskano masnim slovima, ovo je zbirka priča čija će vas prividna lakoća i brzina pričanja priča, natjerati da se vratite na početak i otkrijete kako se unutar mekih korica koje je prekrasno oblikovao Tomislav Gamberožić, razotkriva knjiga kojoj ćete se  vraćati, kada prođe ljeto i vrijeme za plažu, jer obiluje skrvenim slojevima.

Denis Špičić, rođen je 1986.godine u Zagrebu. Apsolvent je komunikacijskog menadžmenta sa završenim stručnim studijem menadžmenta u kulturi.  Završio je jednogodišnju školu pisanja u Centru za kreativno pisanje i svojim tekstovima sudjelovao na brojnim tribinama i javnim čitanjima. Uz pisanje bavi se i glazbom. „Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi“ je njegova prva samostalna knjiga, ali već radi i piše drugu zbirku priča, jer je u kratkoj priči otkrio format u kome se najbolje može izraziti.

Urednik Miroslav Mićanović slijedećim riječima predstavlja knjigu :“Proza ružnog i ljepog, priče o jednom i drugom, priče o ljubavi i smrti naizgled dovedene do nulte točke, zaposjedaju nepostojeće, zagubljeno ili zaboravljeno…Zaboravljeno mjesto suvremenosti:kaos običnog, što je simptom i trauma svakodnevnice o kojoj priča, pričanje vraća izgubljeni, zaboravljeni smisao. Placebo ili lijek? I jedno i drugo,rekli bismo, ali baš zato važno i neophodno.

Zbirka „Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi“ podijeljena je u pet cjelina što nije slučajnost. U prvom djelu Vanessa partvišem tjera demone, Denis Špičić kroz priče tematizira nemogućnost ostvarivanja odnosa što se događa uslijed unutarnjih ili vanjskih razloga, neki su potpuno benigni kao nezrelost i lutanje, dok drugi zadiru u područje crne kronike i noir filmova. Drugi dio zbirke se naziva Gong –terapija, gdje dominiraju priče u kojima se želi uspostaviti komunikacija i ravnoteža s onim drugim pokraj tebe ili sa samim sobom, ali to je uvijek otežano zbog realnih ili nadrealnih gubitaka, zbog zanemarivanja, zbog tajni ili različitih perpektiva u životu. Misty river in my blood je treći dio zbirke koji po mom mišljenju čini srž autorovih pogleda na svijet. Ovdje se uspostavlja jedinstvo, ako ne i zajedništvo o kojem pjeva Lenon u Imagine kroz priče o umjetnosti, potpunom predanju onom drugome i pružanju trenutne pomoći drugome u ključnom trenutku. U četvrtom djelu, Lijepo je kad te nema, Denis Špičić na svoj način progovara o interakciji neobičnih paleta likova, usamljenih likova s ludilom ritma grada i posljedicama koje ostavlja kaos. U Nedjelji, poslijednjem djelu zbirke koji nosi naslov opterećujuće društveno- simboličkog značenja, autor se prividno odmara, i pruža zaključak bez zaključka na stvari koje nas okružuju, te kao da čitatelja želi razvedriti. Ne treba živjeti zbog ružnog ni lijepog, treba se osloboditi ultimativnih kategorizacija, treba znati lutati, učiti, uživati u trenucima, uživati u postavljanju pitanja i koprcanju pred odgovorima u jasno definiranom vremenu i prostoru.

„Lijepo o mrtvima, ružno o ljubavi“ Denisa Špičića, ističe se kao vrijedno ostvarenje zbog jezika kojim je pisana. On je ekonomičan i brz. Likove i dijagnoze situacija često postavlja kroz fragmentirane rečenice koje koketiraju sa poezijom u prozi i čitatelju pružaju neočekivane spojeve riječi. Likovi njegovih priča su obilježeni kontradikcijama između potraga za identitetom i bliskošću, nerijetko su ambivalentni i bježe na sto i jedan način. Denis Špičić kroz priče prolazi s minimalno autorskog komentara, ako on postoji može ga se razotkriti u međuprostoru teksta kroz briljantno opisane i stvorene atmosfere. Njegove priče se zbivaju u bizarnoj pasivnosti banalnih situacija, koje su često narušene nečim izvanjskim i na metaforičnoj razini ta narušenost zahtjeva iznova vrednovan stav prema novononastaloj situaciji od metaforične do pragmatične razine.  Ako nisu pasivne, tada su na suprotnoj strani ljestvice, priče su toliko aktivne da se smiruju tek u točci zadnje rečenice do koje Denis Špčić majstorski dovodi. Svijet koji nam on predstavlja je svijet kojeg smo svi mi iskusili i kojeg poznajemo. To je svijet koji se zbiva u zgradama, bolnicama, na ulicama, u parkovima, na koncertima.  Svijet informacija: novina, telefona, fotografija i teleteksta. Također i svijet vremena u kojem je nezamislivo živjeti bez predmeta poput škara, kreveta, lopti, maramica i plastike. U njegovom svijetu se stvara hibrid između crnog humora i apsurda,  takav hibrid, svijet kojeg svi mi jako poznajemo i kojeg smo dobro iskusili, izokreće na originalan način, donoseći svježu novinu u kratkim pričama, koje zbilja preporučam i kojima dajem zeleno svjetlo, jer vas dragi čitatelji, kroz korice od početka do kraja knjige Denisa Špičića, čeka jedna luda vožnja u kojoj nećete biti sigurni tko su zapravo ti mrtvi, a tko ti živi o kojima piše, a kada postanete sigurni, tada ćete shvatiti  zašto je sadržaj ove knjige toliko brutalno lijep.

Napisala Josipa Marenić

Više

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.