Čitam misli

Misli su kao zdjela voćne salate. Sve je šareno, nejednako, mirisno, ukusno, zdravo, i makar u komadima, ponekad djeluje kompaktno. Nebrojivo je koliko misli, različitih ili pak istih prođe dnevno kroz našu zdjelu.

Ponekad bi tako htjela zaviriti u nečiju zdjelu misli, zaboraviti na nagađanja i mogućnosti te sigurno znati što se krije iza nasmiješenog ili mrkog lica. Naravno svoju super moć bi koristila samo kada me je volja. Postojao bi prekidač koji bi uključen znatiželjom probirao po nečijim mislima, ili pak se gasio kad bi otišlo u dosadu misli „što ću kuhati za ručak?“.

Jest u početku bi se trebala naviknuti na sve iskrene „odgovore“ ali nakon nekog vremena bi znala koja salata je svježa na placu, tko glumi, a tko je samo išao na akademiju dramskih umjetnosti te koji smiješak je iskren. Imala bi najbolje putokaze za daljnje putovanje.

Više mi ne bi palo na pamet čitati horoskope, okretati šalice kave, gledati u zvijezde i pitati se: „da mi je znati što oni misle“. Imala bi još na milijune misli u svom kovčegu te tisuće tema o kojima bi mogla pisati.