Bečki će Židovski muzej od 16. rujna ove do 10. siječnja iduće godine publici predstaviti djela židovske umjetnice Teofilie Reich-Ranicki. Riječ je o tjeskobnim crtežima koji prikazuju njezine doživljaje iz varšavskoga geta.
Teofila je rođena 1920. godine u poljskom gradu Lodzu. Nakon završetka srednje škole namjeravala je studirati umjetnost i povijest umjetnosti, no to je s prodorom njemačkih trupa u Poljsku postalo nemoguće.
Spasili se bijegom
U prosincu 1939. godine iz rodnoga je grada zajedno s roditeljima pobjegla u Varšavu. Ondje je upoznala budućeg supruga Marcela Reicha-Ranickog. U studenome 1940. godine s ostalim se pripadnicima židovskog naroda morala preseliti u židovski geto, gdje je radila kao grafičarka. U to je vrijeme nastao i najveći dio njezinih crteža prikazanih na izložbi.
Na dan deportacije varšavskih židova u Treblinku 22. srpnja 1942. godine Teofilia se udala za Marcela. Zajedno su u veljači 1943. godine uspjeli pobjeći iz varšavskoga geta, nakon čega su živjeli u ilegali. Zahvaljujući bijegu, među malobrojnima su koji su preživjeli varšavski geto. U njemu je od studenoga 1940. godine bilo više od 400.000 ljudi, najprije prisiljivanih na život u užasnim uvjetima, a poslije odvedenih u logore i pobijenih.
Teofila Reich-Ranicki još je u getu počela svoju seriju crteža, koja govori o strahotama – gladi, teroru, borbi za život i deportaciji – koje su stanovnici geta svakodnevno proživljavali.
Daleko od očiju 50 godina
Najveći broj crteža nastao je 1942. godine, a posljednji su dodani nakon bijega iz varšavskoga geta. Teofilia je mapu s radovima uspjela iznijeti iz geta i sakriti. Njezini su radovi pedeset godina proveli daleko od očiju javnosti te su 1999. godine prvi put javno izloženi.
Bečki je Židovski muzej u suradnji s inicijatorom izložbe, Židovskim muzejom iz Frankfurta, iskoristio priliku da i bečkoj publici predstavi potresna djela te jedinstvene umjetnice.
Teofila je rođena 1920. godine u poljskom gradu Lodzu. Nakon završetka srednje škole namjeravala je studirati umjetnost i povijest umjetnosti, no to je s prodorom njemačkih trupa u Poljsku postalo nemoguće.
Spasili se bijegom
U prosincu 1939. godine iz rodnoga je grada zajedno s roditeljima pobjegla u Varšavu. Ondje je upoznala budućeg supruga Marcela Reicha-Ranickog. U studenome 1940. godine s ostalim se pripadnicima židovskog naroda morala preseliti u židovski geto, gdje je radila kao grafičarka. U to je vrijeme nastao i najveći dio njezinih crteža prikazanih na izložbi.
Na dan deportacije varšavskih židova u Treblinku 22. srpnja 1942. godine Teofilia se udala za Marcela. Zajedno su u veljači 1943. godine uspjeli pobjeći iz varšavskoga geta, nakon čega su živjeli u ilegali. Zahvaljujući bijegu, među malobrojnima su koji su preživjeli varšavski geto. U njemu je od studenoga 1940. godine bilo više od 400.000 ljudi, najprije prisiljivanih na život u užasnim uvjetima, a poslije odvedenih u logore i pobijenih.
Teofila Reich-Ranicki još je u getu počela svoju seriju crteža, koja govori o strahotama – gladi, teroru, borbi za život i deportaciji – koje su stanovnici geta svakodnevno proživljavali. Daleko od očiju 50 godina
Najveći broj crteža nastao je 1942. godine, a posljednji su dodani nakon bijega iz varšavskoga geta. Teofilia je mapu s radovima uspjela iznijeti iz geta i sakriti. Njezini su radovi pedeset godina proveli daleko od očiju javnosti te su 1999. godine prvi put javno izloženi.
Bečki je Židovski muzej u suradnji s inicijatorom izložbe, Židovskim muzejom iz Frankfurta, iskoristio priliku da i bečkoj publici predstavi potresna djela te jedinstvene umjetnice.
You must be logged in to post a comment Login