Darija Adžaga: Mijenjajući navike mijenjamo sebe

Vrlo vjerojatno ste svi čuli za izreku „vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada“. Većina ljudi ima vrlo jako uvjerenje da se ljudi ne mogu promijeniti. No, budući da se ovdje radi o uvjerenju, što god mislimo o mogućnosti promjene u pravu smo – ako vjerujemo da se možemo i ne možemo promijeniti i jedno i drugo je u potpunosti točno.

Svi mi imamo snove o životu kakvog bi voljeli živjeti. Ostvarivanje tih snova je moguće ako prihvatimo uvjerenje da se možemo mijenjati, da možemo svjesno mijenjati svoje emocije, misli, ponašanja i obrasce po kojima funkcioniramo. Ako vjerujemo da se ne možemo promijeniti, tada živimo u neznanju što dovodi do toga da ponavljamo iste greške u životu. Bilo koja, nazovimo je, problematična životna situacija je također navika. Najčešće je to naučeni način funkcioniranja koji smo sami stvorili ili smo ga preuzeli iz okruženja u kojem smo odrastali.

Dobar primjer toga je recimo način na koji funkcioniramo u relacijama s drugim ljudima i kakva nam je kvaliteta tih relacija. Ukoliko naši roditelji nisu imali kvalitetan odnos ispunjen ljubavlju, razumijevanjem i kvalitetnom komunikacijom, dok smo bili djeca zrcalili smo takav oblik odnosa. Zrcaliti znači da je naš um prihvatio takvu formu odnosu kao takoreći šprancu kako bi muško-ženski odnosi trebali izgledati i što predstavlja ljubav između dvoje ljudi. Kasnije kad odrastemo u potpunosti nesvjesno kreiramo i sami takve relacije sa suprotnim spolom. To može biti dosta nezgodno, jer ukoliko smo zrcalili nekvalitetne oblike funkcioniranja u odnosu tada nećemo moći postići zadovoljstvo u tom životnom segmentu.

 Mi smo bića navika

Velik dio prošlog stoljeća postojalo je vjerovanje da su mozak i živčani sustav umreženi na način koji je nemoguće promijeniti. Svaka naša navika, kao i načini na koje funkcioniramo, predstavlja specifičnu povezanost sinapsi u našem mozgu. Većina sinaptičkih veza je nastala u našem djetinjstvu te se vjerovalo da se upravo te veze ne mogu promijeniti. S razvojem znanosti otkriveno je da mozak ipak nije toliko rigidan te da ako usvajamo nova znanja možemo stvarati nove i kvalitetnije konekcije u svom mozgu. To je osnovni pokazatelj da se možemo mijenjati ukoliko to svjesno odlučimo i imamo adekvatna znanja koja će nam to omogućiti.

Budući da je apsolutno sve u našem životu navika, činjenica je da bez njih ne možemo živjeti. Razmislite malo o svom životu i primijetit ćete da sve što činite u životu je navika. Navike bi mogli definirati kao etablirane, naučene načine djelovanja koji se mogu odnositi na misli, emocije i akcije koje u životu poduzimamo. I upravo njihova kvaliteta će odrediti smjer našeg kretanja u životu.

Navike možemo podijeliti na konstruktivne i destruktivne. Logično je da konstruktivne navike nije potrebno mijenjati, jer one doprinose našem razvoju i stvaraju nam ugodu. Ono na što bi bilo dobro usmjeriti pozornost su destruktivne navike, navike koje blokiraju našu ekspanziju. Primjerice, najjednostavniji primjer takve navike može biti provođenje cijelog svog slobodnog vremena gledajući televiziju. Nema ništa loše u tome da pogledamo nešto zanimljivo na TV-u, ali ako ogromnu količinu svog slobodnog vremena provodimo na takav način, to može oduzimati vrijeme i energiju koju bi možda voljeli uložiti u kvalitetnije akcije.

Ako radimo stvari na isti način, postižemo iste rezultate
Nekima od vas koji čitate ovaj tekst se možda nameće pitanje zašto uopće zadržavamo nepoželjne navike u svom životu? Odgovor je vrlo jednostavan – zato što je svaka navika određeni obrazac u našem mozgu te on ulaže manje energije u njihovo postojanje nego što treba uložiti energije za stvaranje nove navike. Vjerojatno možete posvjedočiti i iz osobnog iskustva da kad želite nešto promijeniti u svom životu da u početku trebate uložiti puno više energije dok se, da tako kažem, stvar ne pokrene. I upravo to je mozgu naporno.

Mijenjanje navika zahtjeva vježbu, dosljednost i predanost. Također, da bismo mogli izvući svoj mozak iz inercije bitno je da donesemo svjesnu odluku za promjenom. Kod navika postoji jedno pravilo, a ono glasi da radeći stvari na isti način postižu se isti rezultati. Pa ako želimo nešto promijeniti, logično je da bi bilo dobro raditi stvari na drugačiji način tj. promijeniti određene navike.

U potpunosti je ok ako činimo iste stvari i one nam daju konstruktivne rezultate. Problem je u tome što velik broj ljudi uporno ponavlja ponašanja i obrasce koji dovode do nepoželjnih rezultata. Često puta je to zato što ljudi ne vide alternativu te nisu svjesni navike koju rolaju u svojoj svakodnevici.

Za prihvaćanje nove navike potreban je 21 dan

Kod promjena navika osnovno pitanje koje bi bilo dobro da postavite sami sebi je koliko vam ono što radite stvara ugodu i daje poželjne rezultate, a koliko to što radite, radite samo iz navike, po inerciji? Pritom obratite pozornost na to kakav osjećaj u vama stvaraju vaše navike i kakve rezultate imate od svojih navika. Kad osvijestite nepoželjne navike, uvijek je dobro krenuti s promjenom onih manjih da naviknete mozak, a i sebe, na promjene. Također, vodite se s činjenicom da mozgu treba 21 dan da počne usvajati nove navike, točnije nakon tog perioda se u njemu počnu stvarati nove sinaptičke veze. Pojednostavljeno rečeno, nakon 21 dana mozak počinje prihvaćati novi način funkcioniranja i stvara se temelj nove navike u nama. Ali, kao i u svemu, bitno je napraviti prvi korak da bi nove navike zaživjele. Dakle, bitno je donijeti odluku i krenuti u akciju.

[box style=”0″]

Darija Adžaga je stručnjakinja za razvoj ljudskih potencijala i osobni razvoj. Diplomirani je sociolog i certificirani life coach četverogodišnje In Optimum Coaching Akademije. Educirana je kroz dugogodišnje pohađanje brojnih tečajeva i seminara iz područja osobnog razvoja, emotivnog i ciljnog managementa, međuljudskih relacija, komunikologije i coachinga. Kroz edukaciju ovladala je nizom modernih metoda, tehnika i procesa osobnog razvoja koje koristi u praksi i u svom programu.

Autorica je i predavačica LifeSHIFT programa (www.lifeshiftprogram.com), koji se bavi razvojem osobnih potencijala na sistematiziran, jednostavan i učinkovit način. U Zagrebu redovito održava seminare i radionice. Uz radionice i predavanja, bavi se i individualnim radom kroz metodologiju LifeSHIFT coachinga.

U svojim istraživanjima i radu najviše se fokusirala na razvoj i reprogramiranje strukture uma kroz cjeloviti pristup koji obuhvaća osvještavanje i mijenjanje životne strukture (misaone forme, vjerovanja, emocije, sve vrste odnosa, nepoželjna i ograničavajuća iskustva i životni segmenti te ostali mehanizmi uma) kroz metode i tehnike osobnog razvoja koje u konačnici dovode do razvoja svjesnosti i autentičnosti. Na tim područjima priprema i stvara daljnje projekte.

[/box]