Davorka Bošnjak: Kako pobijediti krize u novoj godini

Ušli smo u Novu godinu, ostavljajući iza sebe iznimno tešku 2013. Svi želimo da nam Nova bude bolja, no isto tako svi moramo biti svjesni da je sami moramo učiniti boljom. To znači da moramo promijeniti ono što nam ne donosi lakši život, a u temelju čega su brojni obrasci ponašanja koji ne donose korist ni nama samima ali ni zajednici u kojoj živimo. Kriza koja nas pogađa kako u privatnom tako i u životu zajednice nije loša, ona je znak potrebe za promjenom. No, lako je pričati o promjenama, a teško ih je ostvariti.

Tu nam je potrebna pomoć drugih, bližnjih, pa čak i društvenih institucija domaćih ili vanjskih, ali prije toga moramo postati svjesni da nam je pomoć potrebna i da je samo uz poniznost možemo zatražiti, svjesni kako poniznost nije poniženje ili podilaženje. I zbog toga je kriza dobra, ona pokazuje koliko smo mi ljudi spremni raditi na sebi i koliko na dobrobiti zajednice, koliko smo se spremni darovati jedni drugima, i koliko smo spremni pomoći slabijima od sebe, a da pri tome ne stavimo svoje potrebe iza potreba drugih ljudi.

U krizi dolazi do izražaja načelo supsidijarnosti, a to znači da se stvari moraju rješavati od najnižih razina, a tek kada nastupi nemogućnost rješavanja problema uključuje se viša razina. Ako je netko nezadovoljan svojim osobnim ili poslovnim statusom, on sam mora početi raditi na sebi, pokušati riješiti problem razgovorom, novim metodama djelovanja ili življenja.

Primjerice bračni par u krizi mora razgovarati, ponekad se i posvađati, možebitno i razdvojiti se na neko vrijeme kako bi promislili o pozitivnim i negativnim stranama odnosa, potražiti pomoć savjetnika i sl. Bježati iz odnosa, a da se prije toga nije pokušalo učiniti sve nije dobro, i isti problem dočekat će nas u sljedećem odnosu, jer ‘od sebe ne možemo pobjeći’. Kršćanstvo to dobro oslikava uputama ‘uzmi svoj križ i pođi za mnom’, a to znači da će se pod problemom (križem) padati, da će biti i bola, ali samo pogledom i vjerom u cilj koji imamo (ako smo ga prije toga uopće definirali) moguće je cilj i ostvariti, zbog čega dolazi i osjećaj zadovoljstva i sreće.

par svadja

Isto je u svim odnosima, bilo ljubavnim, bilo poslovnim bilo u odnosu sa samima sobom. No, već i svjesnost o navedenome može značiti puno. Svjesnost ukazuje da je osoba na putu psihološke i duhovne zrelosti, koja je različita za svaku razvojnu fazu čovjeka. Ne možete od mladih očekivati jednaku zrelost kao od osoba u srednjim godinama. No, krize mogu ukazivati kako je u određenom stupnju razvoja došlo do blokade zbog određenih trauma – situacija koje osoba nije mogla razumjeti i preraditi, pa ih je potisnula u podsvijest za kasnije rješavanje.

Osobe u 40-tim godinama koje još uvijek očekuju od partnera da se ponaša kao njegov roditelj označava da nisu prošle put odvezivanja, koji započinje već od druge godine života, a iznimno je izraženo u pubertetu. Takve osobe traže partnere koji liče na njihove roditelje, te često žive u simbiozama igrajući određene uloge (majke, oca, djeteta). Takvim odnosima naravno pogoduje i društvena kultura, zato mnogi roditelji kritiziraju partnere svoje djece, jer ih promatraju kroz svoju percepciju (‘dobra snaha je ona koja se ponaša kao i ja’) i kroz ono što oni smatraju normalnim, odnosno jedino ispravnim.Svako odstupanje donosi kritiziranje.

Zrela je osoba ona koja poznaje sebe i zna upravljati svojim emocijama, te je svjesna kako bližnji ne može ispuniti njezine potrebe, već ih mora sam uz mijenjanje svojih uvjerenja, te svjesnost da ipak iznad njega postoji Netko ili nešto što ga nadilazi. To ukazuje i na granice u odnosima, a njihovo nepoštivanje stvara bol, napose u trenucima kada nam drugi ne ispuni neko očekivanje. Očekivanja su plod nezrelosti i stvaraju bol jer u njima se povređuje ego (‘ja želim da se ti tako ponašaš’).

To se često vidi u zaljubljenosti koja je odlika nezrelih ljudi. Osobe projiciraju svoju sliku idealne osobe na partnera, i u početku uistinu i pronalaze sličnosti. No nakon nekog vremena dolazi otrežnjenje i shvaćanje kako je ipak drugi puno drugačiji nego sam ga ja zamišljao. I tu dolazi potreba za promjenom sebe samih, prihvaćanjem različitosti i uviđanjem da nismo savršeni ni sami te isto ne možemo ni očekivati od drugoga. No, ipak temeljne zajedničke vrijednosti moraju postojati, ako ih nema osoba će patiti što može donijeti do psihofizičke boli i negativnih posljedica po zdravlje; primjerice alergije često ukazuju na nesigurnost, dermatološki problemi na unutrašnji nemir, migrena na određeni otpor prema nekome ili nečemu, visoki tlak na nezadovoljstvo sobom, srčani problemi na neiskazivanje emocija, ili pak problemi s kičmom na strah od siromaštva.

depresijaPrimjerice ako osoba želi u odnosu zajednički život, djecu, a drugi to ne želi, teško će moći ostvariti sretno zajedništvo, unatoč mnogim zajedničkim interesima. U svakom odnosu moguć je rast uslijed kojeg osoba shvati da je otpor plod nekog straha nakon čega i sama odluči promijeniti svoje uvjerenje. Moguć je i kompromis, odustajanje od nekih svojih želja uslijed uvida u druge pozitivnosti odnosa koje mogu nadopuniti postojeći manjak.

Jednako je i u poslovnim odnosima koji se isto tako odlikuju jednakim obrascima ponašanja, primjerice ako šef ima skript ponašanja autoritativnog Roditelja, zapošljavat će djelatnike u skriptu podložne žene ili Djeteta, što nije dobro jer samo iz aspekta Odraslog ponašanja odnosi mogu biti zadovoljavajući na duge staze. U trenutku osobne promjene jednog od njih uslijed sazrijevanja i rasta mora doći i do promjene odnosa. Ako ne nastupi promjena u tom odnosu dolazi do raskida. No, ljudi se često boje promjena što je normalno jer strah od nepoznatog tjera ljude na ostanak u poznatom pa premda to bilo i štetno. I zato je kriza dobra, ona čovjeka tjera na promjenu. Ne može gospodarstvo procvjetati dok svi ne shvatimo kako se ne isplati veličanje laži, korupcije, licemjerstva, nepotizma, diskriminacije i gaženja dostojanstva čovjeka. Nažalost cijenu plaćaju maleni, pošteni i pravedni ljudi, kojima je potrebna velika vjera i pomoć da je zadrže, kako ne bi pali u stanje depresije i malodušnosti.

Potrebno im je stalno posvješćivanje da slušaju svoju savjest koja im govori što je ispravno, a koju su mnogi oko njih zbog loših djela zatomili. Potrebna im je potvrda da su na dobrom putu, pa makar i trpjeli zlodjela mnogih u okolini, koje često veliča društvo iskrivljenih vrijednosti. Potrebno im je posvijestiti kako su oni ti koji mogu i moraju hodati uspravne glave kraj mnogih kojima se društvo klanja, a ne da prolaze pognute glave, osjećajući strah, krivnju i sram.

inga naslovna

Stoga neka Nova bude godina rasta i micanja straha od nepoznatog, godina vjere koja čovjeku donosi saznanje da svakodnevno umire i da se unatoč boli rađa u novim oblicima življenja ispunjenog mirom, srećom i novim spoznajama. Jer čovjekova sreća nije plod vanjskih okolnosti već prije svega plod unutarnjeg sazrijevanja.

Autor: Davorka Bošnjak, teolog, hagioasistent, trener Transakcijske analize i ljudskih potencijala, manager za odnose s javnošću i organizaciju događaja, osnivač Koda života – udruge za psihološku i duhovnu pomoć, razvoj ljudskih potencijala i zaštitu ljudskih prava. Kontakt: [email protected], 091 60 81 976.

POKLON BON SHE HR

OSVOJITE POKLON BON

‘Kod života’ prvih pet čitateljica daruje besplatnim savjetovanjem o prehrambenim navikama ili psihološkim i duhovnim savjetovanjem.

Ukoliko želite osvojiti ovu nagradu, budite brzi i pošaljite nam mail na [email protected] s naslovom KRIZA te navedite sljedeće podatke: ime i prezime, korisničko ime na She.hr-u, broj mobitela i svoju punu adresu.

Vaše prijave primamo do 14. siječnja 2014., nakon čega ćemo objaviti ime dobitnika.

Dobitnice su Valentina Herak, Vedrana Berečki, Ivana Renka, Marina Paradžik i Marta Višošević. Čestitamo!