Dijeta i psihologija mršavljenja

Ponukana problematikom klijenata, odlučila sam malo obraditi i temu dijeta i mršavljenja iz perspektive bioenergetike i psihologije. U ovom tekstu nećete pronaći načine kako smršaviti ili savjete o prehrani i dijeti koje bi se trebali pridržavati, već ćemo kroz navedena područja sagledati od kuda i zašto nam dolaze problemi s prihvaćanjem vlastitog tijela i od kuda ta potreba da unosimo više hrane nego što nam je to realno potrebno?

Također, nećemo toliko obrađivati temu viška kilograma kao simptom određene bolesti, već ćemo ovaj puta više pažnju usmjeriti na debljinu čiji uzrok leži u našoj psihi.

Naš odraz u ogledalu

Koliko vas je zaista zadovoljno sobom kada se pogleda u ogledalo? Koliko su česti trenuci kada se pogledamo i kada zaista volimo ono što vidimo?

Nažalost, svijet u kojem živimo trenutno nam i nije baš podrška u svemu tome. Bombardirani smo svakodnevno kroz razne medije s idejom o tome kakvi bi trebali biti ili kako bi trebali izgledati da bi se osjećali sretno. Njihova formula je zapravo jednostavna – napravi da se ljudi osjećaju ružno i kao da nešto s njima nije ok i onda im serviraj proizvod ili uslugu koja će im pružiti točno ono što trebaju kako bi napokon mogli biti sretni i zadovoljni sa sobom.

Tu u jednadžbu stižu proizvodi i usluge poput: kreme protiv bora, razni tretmani za mršavljenje i pomlađivanje, najnovije dijete, šminka i naravno dobitne odjevne kombinacije za našu figuru kako bi se što više približili toj slici savršenstva. Kao uzori za savršenstvo u izgledu često su nam prezentirane slavne osobe. To su najčešće osobe koje su svjetski poznate i o kojima čitamo samo iz časopisa ili ih gledamo preko raznih medija. Zaista je teško sebe uspoređivati sa zvijezdama. Iza njih stoje profesionalni vizažisti, frizeri, fotografi i majstori photoshopa, a iza nas uglavnom stojimo samo mi.

Problem u svemu tome nastaje kada shvatimo da nikada nećemo moći biti savršeni. Što više pokušavamo zadovoljiti to savršenstvo, to se više udaljavamo od nas samih.

Jednom kada shvatimo da nikada nećemo uspjeti zadovoljiti tu savršenu sliku o sebi – tu počinju problemi i frustracije. Nastaje jedno bolno mjesto s kojim se jako teško suočiti. Odraz našeg tijela u ogledalu izaziva nam osjećaj nevrijednosti i niskog samopoštovanja.

Bijeg od emocija

Teško je ostati u bolnom mjestu. Naši prirodni obrambeni mehanizmi se dižu kako bi preživjeli i kako bi nam omogućili da možemo funkcionirati u svakodnevici. Ako ste ikada doživjeli to bolno mjesto, onda znate da je jako teško ići u školu ili na posao, biti partner/partnerica ili roditelj dok ste hodajuća, otvorena rana.

Upravo zbog toga svi mi često posežemo za nekim vanjskim regulatorom koji nam u tom trenutku pomaže da ne osjetimo tu “crnu rupu” i da nastavimo funkcionirati na van. Jedan od čestih regulatora je i hrana. Prekomjerni unos hrane naziva se emocionalno prejedanje, a čest je kod ljudi koji imaju nisko samopoštovanje, osjećaju nezadovoljstvo vlastitim tijelom, ne mogu kontrolirati vlastite impulse ili imaju jako izražen perfekcionizam. Dokazano je i da stanja depresije i anksioznosti također mogu rezultirati povećanim unosom hrane.

Hrana kao regulator će nam isprva svakako pomoći da ublažimo te preplavljujuće emocije, ali će nas s vremenom još više bacati u začarani krug. Kad se osjetimo nevrijedni, dignut će nam se frustracija. Nećemo moći ostati s tim osjećajem pa ćemo posegnuti za hranom da ne osjetimo neugodan sadržaj koji se diže. Kada utrpamo u sebe sve što nam je došlo pod ruku, opet će nam se dignuti frustracija jer smo loši prema sebi. Onda ćemo putem odlučiti krenuti na dijetu, ali s obzirom na to da imamo loše temelje samopoštovanja, pri prvoj situaciji koja nam podiže neugodne emocije, naći ćemo se kako bezglavo jedemo kolače, tamanimo čokoladu i slično. Dijeta pada u vodu i mi vođeni našim obrambenim mehanizmom najednom zaboravljamo bilo kakvu odluku o dijeti i mršavljenju i padamo u vrtlog navike do nekog drugog neuspjelog pokušaja.

Ne mislim da nam mediji pomažu, niti da je konzumeristički način života dobar za nas. Isto tako, naš odnos prema vlastitom tijelu jako je uvjetovan i raznim socijalnim i društvenim faktorima. Međutim, korijen problema seže puno dublje od toga. Rana nevrijednosti i osjećaj nepriznatosti uglavnom seže u najranije djetinjstvo.

Ako nam roditelji ili skrbnici nisu dali dovoljno viđenosti i namirenja onda kada nam je to trebalo, često kasnije kroz život nosimo te “rupe” i bjesomučno ih pokušavamo popuniti s nekim vanjskim utjecajem. No, ono što moramo tek spoznati je da nam nitko i ništa ne može pokrpati te naše “rupe” osim nas samih. Mi smo taj magičan sastojak koji će napraviti razliku i u konačnici dovesti do iscjeljenja.

Meni je kroz vlastiti osobni razvoj ta činjenica u biti bila pravo olakšanje. Nekako je utješno znati da ne moram tragati za odgovorima izvan sebe jer sve što želim spoznati je u meni. Kao da mi se vratila snaga tamo gdje ona i pripada – u moje ruke. To znači da ako tražim pomoć onda zapravo tražim podršku nekoga ili neke tehnike da mi pomogne u mom vlastitom suočavanju s potisnutim emocijama, a ne da mi netko ili neka metoda riješi stvari za mene. Osim što će mi to dati osjećaj postignuća, na ovaj način svjesno ću stvoriti kapacitet za vlastitu dubinu i da sebe osjetim u cijelosti.

Umjesto još jedne dijete i/ili terapije za mršavljenje, naš rad s bioenergijom u bioterapiji zasniva se na osvještavanju što nas to blokira da živimo na način koji je dobar za nas. Potisnute, blokirane emocije svakako će se odraziti i na naše energetsko tijelo. Energetika je samo jedan od slojeva funkcioniranja nas kao čovjeka. Nedjeljiva od tijela i psihe, dio našeg rada. Rad na dijelovima koji su blokirani, dovođenje tih dijelova do balansa, do protoka, omogućit će nam promjenu životnih navika iz korijena. Bioterapija može biti učinkovita pomoć pri promjeni prehrambenih navika, a osnažit će naše mentalne procese kao i naš kapacitet za nošenje s raznim emotivnim stanjima. Kada jednom osiguramo protok na energetskoj razini, on će se neminovno odraziti i na našu fizičku i mentalnu razinu i tada nastaje promjena.

Umjesto dijete – osvijestite!

Osvještavanje je svakako prvi korak. Budite nježni sa sobom ako neće ići iz prve i pokušajte ostati dosljedni.

Evo par primjera kada i kako možemo osvijestiti što se to krije iza te neutažive želje za hranom:

  • pokušajte imenovati emociju koja vam se digla prije nego što ste posegnuli za čokoladom ili se opet prejeli nezdrave hrane.
  • kada osvijestite emociju pokušajte barem na trenutak odgoditi posezanje za hranom, zatvorite oči i promatrajte. Osjetite svoje tijelo, emocije koje se dižu, primijetite ima li negdje u tijelu nelagode i ako da, gdje se ona nalazi. Skenirajte svoje tijelo i pokušajte ga promatrati neutralno i bez pretjeranih zaključka.
  • kada ste promotrili svoje tijelo i senzacije u tijelu koje su probudile te emocije, pokušajte za sebe dobiti informaciju što je zapravo stvarna potreba iza potrebe za hranjenjem? Ima li negdje nešto što vam treba ili za čime žudite? Pokušajte detektirati svoju primarnu potrebu. Ponekad će nam ta informacija doći brzo, ponekad će biti suptilnija i trebat će nam više vremena da se “pročitamo”. Samo polako i s pažnjom…
  • kada ste osvijestili svoju primarnu potrebu, pogledajte postoji li način da si to pružite? Ako vam se digla ljutnja na neku osobu, da li možete otići u sobu i dobro izgnječiti npr. jastuk kako bi izbacili frustraciju iz svog sistema? Ako vam se pak podigla tuga, postoji li netko u vašoj blizini tko vam može pružiti utjehu i siguran kontakt i ako da, pokušajte to tražiti.

Kako bi prekinuli određenu naviku potrebni su i vrijeme i dosljednost. Ove promjene se ne događaju preko noći i potrebno je neko vrijeme da nam nove navike pređu u rutinu.

Dobra vijest je da naš mozak funkcionira tako da mu je glavni cilj smanjenje potrošnje energije. To znači da što više naših dnevnih akcija želi usvojiti kao rutinu jer u rutini gubi najmanje energije. Ako ostanete dosljedni svom cilju i predano radite svaki dan na promjeni prehrambenih navika, vaš mozak će vas nagraditi rutinom, a svi znamo da rutinske zadatke s vremenom obavljamo s lakoćom.

Dozvoli si da se voliš!

Osjećaj vlastite vrijednosti zapravo je naše uvjerenje da imamo pravo biti sretni, da smo dobri takvi kakvi jesmo i da zaslužujemo ljubav, ispunjenje i priznatost. Narušena slika o sebi i nisko samopoštovanje očituje se u nedostatku vjere u sebe i vjere da zaslužujemo biti voljeni, a pojavljuje se i strah koji blokira bilo kakvo izražavanje naših osjećaja, mišljenja i ono bitnije – naših potreba.

Nemojte stoga odluku o dijeti, tj. o promjeni prehrambenih navika donijeti pod prisilom, već ju donesite kao zrelu odluku za koju preuzimate punu odgovornost. U tom procesu pokušajte biti nježni prema sebi i pokušajte se prema sebi odnositi kao prema osobi koju ste tek sreli, a u koju se polako zaljubljujete. Odnosite se prema sebi s pažnjom, imajte strpljenje za sebe i bodrite se i nagradite za svaki uspjeh i ostvarenje ciljeva koje ćete si zadati. Promotrite sebe pažljivo i pokušajte naći nekoliko stvari koje zaista volite na sebi. Neka to bude nešto vezano uz vaše tijelo i izgled, ali i vas kao cjelovitu osobu.

Toliko se puno u životu trudimo oko drugih da je možda upravo sada trenutak da dio tog vremena posvetite sebi. Nagrada će biti ispunjujuć odnos sa sobom i osjećaj punine i autentičnosti vlastitog bića.

Dozvolite si da se volite!

autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra