Ona
Kolumnistica i pjesnikinja Martina Mlinarević Sopta je nedavno napisala “nediljom je da se bude kod babe” a ja ću preformulirati, “nedilja je No cooking day”. Ma nije baš da se nakuhavam k’o luda jer imam sreću da Bejb voli kuhati, možda čak i više od mene, ali ono uzbuđenje kad znam da će kuhinja tog dana ostati čista je nenadmašivo! No odlazak kod babe povlači jedan drugi problem…filanje mog djeteta. “Daj joj malo ovog, daj joj onog; Daj ju gle, kako jadna gleda hranu; Kad je jela?; i Može ona sve to jesti, pa što je nama bilo i tko je na nas pazio”. Uglavnom, suđenje generalima je mila majka naspram nadmetanja s babom 1 i 2.
Jer legenda kaže da su babe odrasle same, u čoporu i jele prvo što im je došlo pod ruku, možda i kamenje.
Ima trenutaka kad doista pomislim da sam prozirna folija – vide da sam tu ali kvragu i folija, prozirna je, koja korist od nje – nitko me ne doživljava. A ja imam samo jednu stvar za reći – moja beba, moja pravila! Ljudi moji, da se uopće ne upuštam u priče dobrobiti za dijete, isprobavanja jedne po jedne namirnice, hrana bez konzervansa, izbjegavanje šećera, prežderavanja i bezbroj drugih pizdarija – ja sam njen zakon! Ja joj želim najbolje, sada i uvijek, i moj izbor je njezin jedini pravi. Čak i ako griješim, čak i ako ponekad zvučim glupo i suludo, nepotrebno se zamarajući nebitnim, moje dijete je hvala Bogu, zdravo, čisto i nasmijano. Nešto radim dobro. A koliko je tek voljeno! Ako ja pogriješim, neka, sama sebi ću razbijati glavu, a bolje sebi nego babama zar ne?!
“Može ona jesti sve; Zašto joj nisi kravlje mlijeko dala, neće joj ništa od toga biti“…ma neće ni tebi baba ništa bit’ ako te komarac pikne, samo ćeš se uzrujat’ jer ćeš pola dana na staroga galamit’ jer je ostavio svjetlo u kuhinji. Prokleti komarci, sama bi ih sve poubijala da nisu bitni za prirodni ciklus. Al’ jebe to mjesto gdje upiknu…svrbi svrbi, a i kad prestane ostane ožiljak od dronjanja. Tako i babe dronjaju mene već poduže. A ima i drugih koji su nekad prije bili i pet, šest puta gori od mene, a danas bi u moje malo blago utrpali i plastičnu vrećicu iz dućana, samo kako bi vidjeli da li je može pokakati. E nećeš ”razbojniče”.
Inače nisam šutljiv i plašljiv tip (to vam može i moja sestra potvrditi pričom kako sam još ko ‘drle’ (op.a. balavica) od samo par godina neku malu držala za majicu preko ograde i šamarala, razloga se ne sjećam), a i priroda je učinila svoje pa kao i svaka kokoš koja će prokljucat kamen ili lavica koja će ti kožu zgulit ako joj samo pogledaš mladunče, nisam se smirila, postala sam još i “gora”. Kljucam i derem kožu, pa ti vidi. Babe kolutaju očima na mene, ali moja beba je sretna. Doista, ulovim se u mislima kako nema tog što za nju ne bih napravila, od sebe odvojila ili njoj stvorila. I Bejbu sam baš neki dan rekla da mora urgirati kod svoje majčice dok ja pokušavam razumjeti i kontrolirati svoju.
Pitam se od kud ta potreba da odgajaju našu bebu? Pa daj babo, budi baba! Igraj se, luduj i smij se sa svojim nasljedstvom, otpusti kočnice i uživaj. Kažu da je potrebno cijelo selo da se odgoji dijete, a ja kažem da je potrebno nasmijavati dijete, pružiti mu jasan znak ljubavi, pažnje i sigurnosti da može utonuti u san i u tvojim rukama. Ne samo da sa sigurnošću mogu tvrditi da od toga nema ljepšeg osjećaja na svijetu, već imam dokaze da nikad neće moći biti bezbrižna kao sada. A sladak san je jedna od najljepših stvari koju možeš priuštiti svom djetetu, i djetetu svog djeteta. Uglavnom, kod mene k’o u pjesmi “selo priča Matu nebriga”, svatko vodi svoju politiku. No da me se ne shvati krivo, babe su super, znanje i iskustvo im je zavidno i mi ih volimo, samo kad bi malo olabavile s odgojnim mjerama ili suprotstavljanju mojima.
Znam i ja ponešto bako, ipak sam fakulteta završila!
On
Bake ili babe, kako vam milo…drage su prema meni i ženi davno prestale biti, ali sad je tu potomak prema kojem mogu nanovo trenirati dragost. I ljubav i razmaženost i popuštanje. Ali neka, zato i jesu tu. Ako neće dopustiti baka, tko će? Normalno, meni osobno to i nije neka tlaka ali ja sada odgovaram višoj sili koja skida glave s ramena i za manje. Moj savjet Vama čitateljima je da imate djecu čim prije; što ste vi stariji to su stariji i bake i djedovi. A to znači da su im stariji i živci i volja za cjelodnevnim ili višesatnim čuvanjem unučadi. Nije da će vam trebati puno ako imate ‘bolju’ polovicu kao ja.
Ma nije meni bed, volim ja svoju nositeljicu genetskog nasljeđa, ali pobogu brate, i tata bi sine! Pa onda razgovori s bakama… ‘Reci si mami da ju ne hrani ovime’, ‘Reci si mami da joj ne daje ovo’. A reći ću, šta ću… ‘
Što god mi stara rekla na to, kraj svoje drage moram svaku večer leći u krevet, a njoj su dostupni moji privatni dijelovi tijela…i kuhinjski noževi! A kakve sam sreće nabavit će i drip… Draga ipak malo ozbiljnije shvaća primjedbe i ‘savjete’ baka. Dok ja njoj objasnim da koga briga za njihova zanovijetanja, kauč je već namješten za trajni boravak. Dobro, dignu i meni babe tlak, ali ne u toj mjeri da će se zemlja prestati vrtjeti ako im ne prigovorim. Ponekad i prigovorim, ali ne sada ne znam kaj, čisto toliko da im ne dam baš sve za pravo.
Djedovi su u fazi ispod godine i pol do dvije ipak oprezniji i ne miješaju se puno. Rijetko ćete od djedova čuti ‘da sam ja tebe tako, nikad ne bih prohodao i sl.’. Od baka hoćete, što promrmljano u bradu, što izravno u lice. E da, muška populacijo, punice ostavite ženi da sredi, iz praktičnog razloga da se ne borite na dva fronta. Jer ako se, hipotetski pričamo, urote njih dvije skupa i vaša vlastita majka s druge strane… Kako? Kuda? Pa nisam Bruce Lee da se s trojicom borim! Neki će reći ‘papak’. Neka, nadživjet ću sve Bruce Willise koji se bore sa svima. Kao što sam već i prije rekao, biranje bitaka. Jedino vas to može provući neranjenog i sa svim dijelovima tijela kroz brak.
Autori: Vava & Bejb
