Drama Queen: Apokaliptični tariguz

Moguće da ću zvučati posve nezahvalno i bezobrazno, ali sva situacija oko korona virusa me danima nasmijava. Ne mogu vjerovati da ljudi bjesomučno kupuju brašno, ulje i šećer kao da će ih to spasiti u nekakvom napadu hollywoodski režirane apokalipse u kojoj će preživjeli postati neki zombi ratnici.

Steampunk je i onako moj đir! Sviđa mi se ovo, zabavlja me! Iako neki tvrde kako je besmisleno pisati kolumne/blogove, ja ću si ipak dati truda.

Fascinantno mi je da u lokalnom dućanu nije bilo toalet papira, ja ga volim zvati tariguz, a još mi je fascinantnije gledati prilog na domaćoj dalekovidnici kako ravnatelj neke od škola priča o toalet papiru, ručnicima i sapunu kao nekakvom svjetskom čudu u 21 stoljeću. Fascinantan mi je i Gradonačelnik najvećeg grada u ‘Rvata. Susramlje. Opet ću upotrijebiti tu riječ. Uzevši u obzir da djeca ipak ne vrše nuždu na livadama i da nema nikakvih listova trave u blizini, a niti luga, spominjanje toalet papira i sapuna kao neke važne instance hrvatskog obrazovanja ili ovih novih škola za život, pokazuje mi samo koliko smo promašili „ceo fudbal“.

Možda bismo apokaliptično trebali učiti djecu da u slučaju nestašice tariguza riticu mogu brisati i nekom travkom ili se prati u nekom zagađenom, lokalnom potoku.

Ceo fudbal!!!

Razmišljajući o apsurdima društva u kojemu se krećemo, pročitala sam neke zanimljive podatke.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i UNAIDS-a, krajem 2018. godine bilo 37,9 milijuna ljudi koji žive s HIV-om. Prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu zaraznih bolesti (ECDC) u zemljama članicama Europske unije i Europsko Ekonomske zajednice (EU/EEA) u 2018. je zabilježeno oko 26 000 novih dijagnoza HIV infekcije, što čini stopu od 6.2 na 100 000 stanovnika.

Hajdemo se sad vratiti na paniku i mučno kupovanje zaštitnih (odjednom tako skupih) maski pa mi objasnite zašto nitko ne kupuje kondome? Zašto nitko ne kupuje kondome kada su brojke daleko, daleko, daleko veće od brojki nekog korona virusa? Meni laiku, a ispravite me ako griješim, svi se simptomi ove korone/morone čine identičnima simptomima gripe zajedno s rizicima koji se odnose na neke od kroničnih bolesnika i stariju populaciju?

U Hrvatskoj je, do početka studenoga 2019. godine zabilježeno ukupno 1.723 osobe (1.531 muškaraca i 192 žena) kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om.

Davno sam zaključila da se Hrvati premalo seksaju, a i oni malobrojni hrvatski penisi koji penetriraju, većinom ne podnose plastičnu barijeru između sebe i topline nutrine partnerice/partnera. Zato nam kondoma nikad neće faliti, a i tako se najčešće pravimo nevinima, da ne kažem glupima.

Smiješne su te brojke, zar ne?

Govore toliko toga, a zapravo im nikad ne vjerujemo. Još su se malo zadržati na njima i reći kako je i virus HPV-a posvuda.

Smatra se da je većina ljudi u nekom trenutku svog života zaražena HPV-om. Hej! Većina! (I tu se sjetite kondoma!)

Postoji preko 100 vrsta HPV-a od kojih je većina bezopasna i ne izaziva nikakve simptome. Međutim, najmanje njih 14, poput HPV 16 i 18, uzrokuje rak poput raka vrata maternice, stidnice, rodnice, čmara i penisa, a također sudjeluju i kao jedan od uzročnika raka usta, grla i kože. Eh, sjećam se i silnih polemika oko cijepljenja hrvatskih djevojčica i dječaka i teorija zavjere velikih farmaceuta.

Prema Registru za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, godišnje se kod približno 10 do 20 osoba utvrdi oboljenje od raka čmara, muškog spolnog uda i rodnice, dok se rak stidnice dijagnosticira kod manje od 100 žena.

Možda su brojke i veće ako je vjerovati da je pitanje stanja čmara sramna stvar, a i nije da baš radimo sistematske ili da idemo kod ionako prebukiranih ginekologa. I ne znamo više na kojoj smo listi čekanja…

Ali, bar bismo ruke mogli (o)prati. U „pranju ruku“ bismo ionako trebali biti dobri.