Nakon izbornih rezultata, bombi u Parizu, francuskih zastava na sve strane, pa reda Big Brothera, ugasih televiziju, ugasih kompjuter. O Beirutu skoro ništa, a ni o masovnoj grobnici u gradu Sinjar, za koji vjerojatno nikad niste čuli, jer nije Pariz, grad zaljubljenih. Ostadoh bez teksta.
Nema se danas što pametno reći, osim možda generalizirati kako smo mi, ljudi, samo glupi. Veliki ideali, velike promjene, bolji život… Pusta tlapnja. Nema boljega života dok se ne pomiriš sam sa sobom i shvatiš da je jedini krivac za svaku situaciju u kojoj se nađeš veliki i strašni „Ja“. Da. Odluke. Akcije. Reakcije. Želite promijeniti ovaj okrutni svijet? Kako bi bilo da započnete sa sobom?
Možemo li živjeti bez osuda, komentara, otvorena uma? Opažati, promatrati, disati… Bez želje za mijenjanjem. Bez mijenjanja lezbijke, seljačine, tete s garderobom ostalom u osamdesetima… Onoga momenta kad poželite nešto promijeniti, kad poželite da bude onako kako vi mislite da bi trebalo biti, onda prestaje i razumijevanje.Čujete li i druge glasove u glavi, osim svoga? Svi ti bezumni vjernici vode bezumne vjerske ratove. Ne vjerujem kako postoji Bog koji bi ih na to natjerao. Koji bi to odobravao i nudio nagradu u nekom drugom životu. Ako znate što ćete sa sobom sada, ako živite sada, drugi životi vas ne zanimaju. Trudite se živjeti najbolje što znate? Nekad čak i težite višim ciljevima, pomažete drugima… Ne mislite kako je i to ponekad odraz čiste sebičnosti, jer se zaista osjećate dobro zbog toga? Ne brinite. Nekad nije uopće loše biti malo sebičan.
Mislite da ste slobodni, ali svaka misao, pokret, dolazi od nekud. Oblačite se onako kako su vam rekli da je moderno. Pofarbani ste onako kako je danas u trendu. Imate i loknice ili najnoviju peglu za kosu…Mediji vas pumpaju Big Brotherima, istraživanjima tržišta, (post)izbornim koaliranjima, geopolitičkim analizama… Zabrinuta, tmurna lica voditelja emisija značajno nas gledaju s ekrana. Panika. Strah.
Mišljenje i razmišljanje o „kozojebcima“ ili zapadnjacima zapravo, nam je nametnuto. Dok Amerikanci, Francuzi i ostali ne shvate da su dobrim dijelom i sami krivi za sve što im se dogodilo, proteći će još puno vode ispod mosta Pont Alexander III. Kako je divno to što Rusi paze da ne bombardiraju nalazišta u okolici drevnoga grada Palmire. Ne znam paze li i na nečije dijete… Dok se zgražamo što nam pred vratima rade „kozojebci“, kako ih posprdno nazivaju, zaboravljamo veliku i moćnu naftu koja se baš, gle čuda, nalazi u tim područjima na kojemu su rasle velike kulture čovječanstva.
Postoji samo jedno jedino zlo na svijetu. Strah. Ne postoji niti jedno zlo koje nije imalo veze sa strahom, s tim da se nečega bojite. Neznanje zbog straha. Nasilje zbog straha nastalo iz neznanja. Kada se bojite, onda postajete ljuti. A kada ste ljuti, onda prijetite, upozoravate pa čak i ratujete.
Jedino dobro na svijetu je ljubav. Nekad je zovemo i slobodom i mirom i srećom…
