Drama Queen: Čuvar cekera

Sve je prošlo. Purica, pečenka, kolači… Druženje s obitelji. Sve je iza nas, pa i novogodišnje odluke kojih se svaki puta dohvatimo u grižnji savjesti kako smo opet pojeli puno ili kako u prošloj nismo napravili ništa. Moguće smo ih već zaboravili, ako ih, baš poput mene, niste nikada ni donijeli…

A u ovih par dana 2020. godine progutali smo štošta. Predsjednička kampanja nam je dala puno zanimljivije praznike od ponavljanja ponovljenog filma „Sam u kući“! Kao da današnja djeca kuže što je video rekorder. Ne kuže ni zašto mali jednostavno nije nazvao mamu i tatu na mobitel. Gotovo se djeca ni ne sjećaju snijega, ako nemaju sreće da im roditelji priušte koji dan skijanja.

Je li tako? Štošta se promijenilo u našim životima. Štošta osim jedne stvari – čuvara cekera!

Nikad nisam voljela biti u prvome planu. Zato mi se možda sviđalo i biti u studiju iza mikrofona gdje me nitko ne vidi, ali me možda tko čuje. Prvih stotinu puta je bilo tako teško. Osjećala sam knedlu u grlu. Poslije je bilo sve lakše i lakše, ali i zabavnije. Voljela sam biti u studiju. Voljela sam mikrofon. Volim ga i danas, iako ga rijetko imam u rukama. Ostala sam, i bit ću, vjerujem jako dugo, „mala“ u pozadini. I možda se nikad neću pohvaliti odrađenim projektima.

Tako je i s pisanjem. Pseudonim ti da toliko željenu slobodu da laprdaš o svačemu misleći da te nitko ne vidi, ono znaš, „ne vidi“. Ali te čuje i doživi i moguće shvati. Valjda je to želja svakog kreativca – da ga shvate. Da shvate napisano, nacrtano, otpjevano… Bilo je teško prošle godine izaći iza sigurnih skuta pseudonima Drama Queen i pokazati tko si… Možda pokažeš sve dobre strane, ali te uvijek progone one dvije – tri loše… Mene progone emocije koje sam taj dan pokazala. Obično nisam emotivna.

Ljudi u pozadini nisu manje važni. Možda se skrivaju, ali je njihov posao jednako bitan kao i posao onoga tko stoji pred nama i priča, pjeva, govori… Zar su tekstopisci manje važni od pjevača? Zar su kompozitori manje važni, a ipak – samo pjevača vidimo. Zar je koreograf nebitan? Ne znamo što je onu drugu stranu natjeralo da napiše neku divnu baladu, koje se emocije kriju iza svega… Možda nikad nećemo shvatiti zašto…  Zar je režiser filma ili scenarist manje važan od glavnoga glumca? Od onog nabildanka čiji svaki korak uporno pratimo i stalkamo ga na društvenim mrežama praveći se da ga nekako znamo?

Razmislite o ljudima u pozadini, razmislite o njihovim motivima, nadama, strahovima… Razmislite o ovome kada poslušate govore naših političara. Ta, netko ih je možda napisao! Razmislite o ovome kada popljujte nečiju obleku, moguće da je iza nje neki stilist koji stvari, osobu vidi posve drugim očima. Jednako je i s frizerima.

Razmislite dobro o tome kad ljudi pričaju koliko su zahvalni svome timu ili kada ga uopće ne spomenu.

Tako je i s čuvarima cekera. Državnih, zvjezdanih, cvjetnih ili kakvih tamnih. Ne podcjenjujte moć čuvara cekera. Ne rugajte mu se. Ne mislite kako je na neke niske grane pao. Čuvar cekera uvijek zna najviše tajni. A tajne nije tako lako (o)držati tajnama. Zar ne?

U tajnama je moć…