Drama Queen: Dokoljenke (su)stižu!

BP14AHCAQZ

Cijeli dan stojim na nekoj pametnoj konferenciji među nekim pametnim ljudima i smješkam se sva divna. Da vam ne kažem kako me cijeli taj dan žulja ona glupa žica od jedinog grudnjaka koji mi paše. Eto, sad više ne paše ni on. Što se više smješkam, to mi se žica zabija dublje u meso i proklinjem i dan i sat kada sam odlučila sudjelovati na nečem pametnom. Napola slušam i molim Boga za neku pauzu dok nisam iskrvarila iz sise pred svima. Naravno, grudnjak mora biti imenica muškoga roda jer jedino muški rod može tako tiho i dugo mučiti, a da mi sretne trepćemo.

Jedini. Najdraži. Ofucani. To je pravo ime mog grudnjaka, a kako mi se čini ni neke poznanice pa i prijateljice koje se usude priznati zašto se tako tupavo meškolje, nisu u ništa boljoj situaciji. Sjećam se jedne prilike kada sam sva ustreptala ušla u dućan i molila tetu prodavačicu da mi nađe kakav primjerak, a otišla sva u čudu, bez grudnjaka, s onim umetkom za proširenje. Kao, ne troši novce, sve te grudnjake koji ti stoje u ladici – proširi.

cyper-1957736_960_720

Kako, i onako smotanim frajerima, objasniti zašto nosiš taj jadni, izderani grudnjak, a kako li tek objasniti što ti je to na leđima?! Teta valjda mislila da doma imam muža koji ni ne primjećuje u čemu hodam. Kako mi reče i potvrdi teoriju jedna patnica po grudnjacima, znala sam se smijati babama koje ne nose grudnjake i puste te svoje visilice da se vuku do koljena. Sad ih apsolutno razumijem i postepeno se pretvaram u njih. Što sam starija to samo više želim da mi je udobno i ako to znači imati dokoljenke – neka tako bude!

A probala sam doista svašta. Pa, skupo, pa jeftino, pa sportski, pa žica… Naravno, umetci ne dolaze u obzir jer bi to, umjesto dokoljenki, značilo nositi kakav slinček (znate, ono što se stavlja klincima oko vrata da ne sline i ne prljaju robicu kad jedu) i gurati bujno poprsje u sad već značajan podbradak. Ima li što gore nego biti „ona bez vrata“?!

No, vratimo se konferenciji. Trknem do toaleta, potegnem žicu, poljubim je sa suzom u oku, odložim u tako divan koš za smeće i odlepršam nešto mirnija, ali s čudnim osjećajem disproporcije. Sva se nekako skupljam, savijam, previjam kao da cijeli svijet zna što je to ispod majice.

Drage moje, čeka me teški shopping. Pomagajte, ako Boga znate!

 

“Tko nije ništa pretrpio, ne smije me savjetovati.”

Sofoklo