Drama Queen: Film bez smisla

film

Konačno petak. Tri sastanka. Prvi “oči u oči“ s dvije zanimljive dame s kojima ću, izvjesno je, savršeno surađivati. Drugi, razmjena ženskih ideja s višim ciljem, pa konačno treći, s prijateljem s kojim povremeno volim i odraditi kakav poslić. Naravno, pohvalim mu se kako me čeka “M“, pa kino s “babcima“ i hit film o kojem svi pišu. Naravno pisat ću i ja.

Sto ljudi, sto ćudi

I čudi se meni moja “10-ka“ . Kaže, imao je bolje mišljenje o meni, o mom ukusu i nije mu jasno zašto idem gledati to smeće. Život me naučio da probam sve na svojoj koži, pa i glup film. Sto ljudi, sto ćudi, reče pomirljivo sliježući ramenima.

Dug taj petak, kažem sama sebi, odradi u njemu što više, pa u krpe do ponedjeljka. Žvačući oveći hamburger čekam “M“ da mi prikrati vrijeme prije početka filma. Naravno, poslije bi bilo zgodno popiti i pivo, da se sve lijepo zbetonira. Gleda me,  smješka se i servira mi medenjake, naručuje pivo. Medenjaci i tri piva. Savršena kombinacija nakon hamburgera i savršena priprema za dva sata filma.

Sjedimo u redu F, 5 mjesta je naših. Curke me gledaju. Kuže da sam pod gasom. Guraju me na kraj reda, ono da šutim. Da nemam s kim blejati. Nakon 23.45 minuta idiotskih reklama, među kojima je bio i “SimBex“,  počinje film. Zapravo “SimBex“ mi i treba, kako ću na koncu shvatiti, jer film je totalna smijurija, naročito nakon tri piva i “V“ ,koja je sjedila do mene i na svaku moju upadicu plakala. Dovraga, mislim si, danas sam dobra!

Ovakav film nisam očekivala

film

Apeliram  na elite u Hollywoodu nek stilistici daju momentalni otkaz. Ona košulja s početka je zaista navjerojatan detalj, u kombinaciji s puloverićem i suknjicom. Podsjeća me na slavno doba uskih, perlonskih košulja iz osamdesetih i neuspjelih pokušaja glumljenja frajerčina. Nije ni čudo što je mačka u filmu nevina. S takvom košuljom jedino to može biti. Ponukana lepršavim uzorkom i krojem košulje, očekivala sam da ću u prvom pokazivanju gaćica ugledati “partizanke“ iz Galeba ili Devića, ali srećom neka čipkica se nazire, pa sam preživjela. A tek te cipelice u ključne dvije scene!? Netko dobacuje “Aladinove“ cipelice, druga već vrišti “kaj su joj to papuče“. Seattle zalijeva kiša. Scena kao u doba velikih poplava, Noa gradi arku, a ni traga Huntericama. Ona u tim papirnatim, špic-cipelicama, hoda okolo. Frajer je vozika u milijun Audija pa si može dopustiti, zar ne? Pa čak i ona nekakva haljina boje lososa je jadna, a “kak ti, zbigecala se“. Mislim dobro, ja sam pripita, ali koji je vrag ostatku ekipe. Kolektivno se valjamo od smijeha i sad već svi, ne samo ja i moje cure, komentiramo detalje i umiremo. A komediju stvarno nisam očekivala.

Cijela gluma dražesnog ploda Melanie i Dona podsjeća me na “Dinastiju“ i Krystle koja je svake tri sekunde cviljela iz nekog glupog razloga. Naravno, Alexis mi je uvijek bila draža. Bar je imala stav.  Glavnom glumcu ni dobar torzo ne može pomoći, a poznati sam ljubitelj torza. On je jednostavno užasan.  Nažalost, ne sjećam se da sam ga ikada igdje drugdje gledala, a nakon ovoga mislim da ni neću.

Vratimo se filmu. I tako se ona svakih 5 sekundi nešto prenemaže, pa je svakih 7 sekundi na rubu plača. Ide taj film nekako i neshvatljivo mi je, drage moje žene, da nju baš svaki povjetarac pali, a nevino djevojče. Moram pozdraviti i prevoditelja jer će mi termini “napaljiv“, “kandžija“ i “čep“ zauvijek ostati urezani u pamćenje. Ući će u anale. Priznajem, ono “devetanje“ pri kraju filma mi nije jasno. On se ubija, sav oznojen kao na kakvoj bijesnoj spravi u teretani, a njena guza i dalje djevičanski bijela, kao da nikakav udarac nije primila. Malo suzica i to je to. The end.

Foto: Unsplash