Drama Queen: Imam li ja jaja?!

pexels-photo-381865

Ustajem žurno i jurim natečena i nepočešljana po svog Ruskog Princa s dva jajeta u svakome džepu ofucane kožne jakne. Moramo nešto posvetiti, pa zašto ne samo dva jaja!? On, kao i uvijek, mirisan i dotjeran iako nema niti 7 sati. Osmijeh mi se razlijeva licem jer je toliko komplicirano jednostavan i ujedno smiješan. Uskrs je i idemo na prvu zajedničku misu ikad. Mi, grješnici po vokaciji, nasmijani, punih srca. „ Isuse, koliko ljudi!“, viče moj Princ dok se borimo sa zapuhom jaja, šunke i luka. Ne želim se odmaknuti od vrata u strahu da se ne srušim od smrada pa sve da do mene i neće doći sveta vodica. Gledam vjernike, svatko svoju košaricu vuče sa sve ljepšim i ljepšim uštirkanim tabletićem. Pogledavamo se i smijemo ovećoj, zalutaloj Max Marinoj vrećici…  Ah, ta nećeš uzeti onu, Konzumovu! Najbolja vrećica za najbolju šunkicu i najbolja jaja. Moja jaja u mojim džepovima djeluju tako siromašno naspram prepunih košara. Ali, bolje izgubiti selo, nego li običaj. Bolje dva jaja, nego li ništa. Zato ja svoja jaja nosim sa sobom. Šteta što ih neki ni na Uskrs ne ponesu.

Nije da smo baš pravi Hrvati, katolici, a nije ni da se trudimo biti. Ne hodočastim svake nedjelje, ali eto, neke blagdane ispoštujem. Čudno je to kako se neke stvari nikako ne mijenjaju. Posve neinovativno, svećenik mili svoje. Rulja ga odsutno gleda. Odgovara da ni ne zna što odgovara, ipak je tek 7 ujutro. Sretni li su oni u klupama, mislim sve, jer lagano me boli kičma od stajanja. Bolno je shvatiti koliko ni s oltara ne čuješ neku željnu riječ utjehe. Ono, kad se nema što pametno reći, ubaci se kakav citat i to je to. Gore od mene kad ne znam o čemu ću, a moram ispuniti zadaću tjednoga pisanja kolumne. Obećala sam, i sebi i urednici, i tako godinama pametujem, laprdam, katkad dobro, a katkad loše. Vjerujem da je jednako tako i svakome popu kad se popne na oltar. Tko će svaku nedjelju ili, u mom slučaju, utorak biti pametan. Tko li bi bio duhovit, zanimljiv i okretno inteligentan? No, postoje blagdani kad bi se trebalo biti… Bar ta dva puta godišnje. Zašto li uvijek izostanu neke jake poruke kojih smo žedni?

Dok nam i u državi svakim danom pokazuju kao ima jednakijih među jednakima, tako i u Crkvi vjeruju da ima Bogu dražih od dražih. Moj Princ i ja pjevamo, iz srca, ljudi nas pogledavaju, a tko pjeva – dvostruko moli…Nije da se hvalim, ali mi smo “ona dva slavuja“… Vjerujem da je iskrena pjesma iz naših srca iskrenija od svakodnevnih bajalica isposnika koji stalno žicare Boga nešto. Vjerujem da je pjesma iz naših srca i dalje jača, jer živimo to što jesmo, zahvalni Bogu na daru da smo se prihvatili takvima. I dalje vjerujem da je moj Bog više na obližnjoj livadi nego li u hladnom kamenu pozlaćene Crkve. I dalje mislim da je Bogu draže iskreno “hvala” nego klečanje i ponavljanje molitvi… Ne morate se složiti. Ni ne tražim to od vas. Iznosim opažanja, razmišljam… Samo kažem da mislim drugačije. Molim vas, nemojte baciti kamen…

I zašto li se kod nas sve svede na žderačinu? Uvijek su me fascinirali i ti blagdanski ručkovi i sustavna prežderavanja. Čemu to? Fasciniraju me cijele plate pofarbanih koja me prate na društvenim mrežama, jaja koja će se samo baciti. Moram vam reći da je Prinčev pas pojeo moje pofarbano jaje. Nisam se ni okrenula, već je nestalo, dok smo surfali oboje po profilima mojih online ljubavi i čitali dovitljive čestitke… I tu je bilo jaja i “jaja“. Vaša će se (jaja) sigurno vući do nedjelje… I baciti!? Kao da nema dovoljno gladi i sirotinje u svijetu pa pretjerujemo i bacamo. A tek plinovi ako ih krenete sustavno jesti!? Moram vam reći da je naš ručak bio totalno neopterećen, u nekom čudnom redoslijedu – prvo glavno jelo, pa desert, pa tek onda predjelo… Htjelo nam se tako. Ali, to smo samo mi…

I eto, poklanjam stih koji sam napisala davno, onako za kraj, kao čestitku:

Pričaš mi laži

Zar ne vidiš

Kako čitam

Između redaka

I pravim se

Divno blesava

Dok likuješ nad

Samim sobom…

20170417_105936

Ali, to nije sve… Dok ona poklanja stihove, mi ćemo nešto konkretno! Ako ste je već pročitali, darujemo i jedan paketić Avona. Što trebate?

  • U komentare ispod objavljenoga članka, na našem webu, napišite #loveavonlovedq

Prijave primamo do 25. travnja, točno u podne. Nagrade će biti poslane samo na adrese u Hrvatskoj. Random.org bira, a dobitnici nakon objave svoje podatke dostavljaju u inbox na našem Facebooku. Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.

Dobitnica: Kristina Parc Beneš