Drama Queen: Protiv…

Dok gledamo lijepe, sjajne velike i moćne automobile s grijanim sjedalima, kupljene na leasing ili već kako, moja guzica, s još par njih, vozika se u prepunom tramvaju psujući kontrole ZET-a i preskupu kartu.

Da. Europa, europski standard i tako to…..U Europi je nepojmljiv izraz ‘švercanja’ u javnome prijevozu. Da. Sramota. Lijepo nam je. U Europi smo. Nema granica. Možemo putovati. Samo ne znam kud i s čim, jer nam je i tramvajska karta postala nemoguća misija. Ali, ne razumiju nas.

Ne…. Ne razumiju oni ni djevojče  u bijegu od kontrolora. Ne razumiju ni njen ubrzan puls. Ta, dijete se osjeća kao da je opljačkalo u najmanju ruku par milja eurića. Dok svi oko nje bezočno pljačkaju, ona se trese. Ja negdje duboko u sebi znam da je bilo gablec ili karta. Mlada je. Naučit će, mislim si u sebi. Nema više srama. Naučit će.

Moja guzica i još par guzičica postaje ono što nikada nije htjela postati, a to je protivnik protivnika, protivnik svega, svakoga i svačega….. Toliko o mojoj toleranciji, jer sam se smatrala tolerantnom, s vojnim pokličem ‘živi i pusti druge da žive’.

Ne. Nisam ja uopće tolerantna. Zgrožena, shvaćam da se uklapam u prosjeke hrvatskoga netolerantnoga društva. Društva koje jedva čeka tipfeler ili neku fotografiju da ima gdje iskazati nezadovoljstvo i bijes.

Jesam, protivnik sam nepotrebnih definicija. Ne toleriram velike sjajne, zatamnjene automobile. Ne toleriram ni face koje izlaze iz tih istih automobila. Ne toleriram čak ni boje njihovih kravata. Ne toleriram vile i podrume. Ne toleriram priče o smanjenju dužnosničkih plaća, jer neće doći do prosjeka. E da, kad smo već kod prosjeka, ne toleriram statistička izvješća o prosjecima svega i svačega, jer vidim koliko sam ispod prosjeka.

Ne toleriram umjetnine, niti preparirana bića, pa čak ni preparirane zastupnike u našemu Saboru. Ne toleriram ostavljanje djece u domovima za nezbrinutu djecu. Ne toleriram izjave različitih baba koje okupiraju i onako okupiran medijski prostor. Ne toleriram obiteljske zakone, jer mi se čine mrtvo slovo na papiru.

Ne toleriram ni brakove u kojima je jedan od supružnika nasilnik, a to ne mora nužno biti muškarac, jer svi dobro znamo kakve mi, žene, možemo biti.

Ne toleriram slobodu govora, naročito ako se kosi s mojim, da mojim, pojmom o zdravome razumu. Uz to bih ukinula sve društvene mreže jer se uopće ne družimo!

Ne toleriram ni banke, ni kamatne stope. Ne toleriram niti razna sezonska sniženja, jer mi se sve više čini da to što kupujemo ne vrijedi apsolutno ništa.

Ne toleriram i točka.