Drama Queen: Jedan dan…

Ispričat ću vam jednu pričicu. Može? Bože, kako li sam vješta u pričanju (glupih) pričica. Znate, dobila sam ponudu za posao. I znam, mislite kako tu nema ništa loše. Naravno da nema. Znate, rekla sam i svoju cijenu. Moj sat, moj tekst, moja fotografija, moje vrijeme… koštaju nešto. To mi je, rekoše, jedva jedan dan posla… Naravno, bilo je previše i, baš kao da smo na placu, krenuli smo se cjenkati. A cjenkanje me iznimno iritira, da bih na kraju rekla da pronađu nekoga drugoga. I, da, spremna sam predložiti par imena… Jer, eto ne mislim da je desetak tekstova napisati tek tako iako se čini (svima) kako mi ide iznimno lako. Što ću? Bog mi je dao talent iznimne sposobnosti baljezganja.

Žene (ni)su najpametnije

Isto se dogodilo i s vođenjem društvenih mreža, moderiranjem, pojavljivanjem, promoviranjem, organiziranjem, podržavanjem… Ljudi, vrijeme je novac! S druge strane, ne vidim zašto bih podržala sve ženske projekte ovoga svijeta, jer obično takvi, ženskasti, dođu do mene. Pa, nisu žene najpametnije. Našao bi se i pokoji muškarac.

I grozim se one rečenice: „Joj, draga, to ti je super priča!“. Što vi znate što je meni super priča? Što je meni dobar, smislen projekt? Što vi znate u što ja vjerujem ili ne vjerujem? Zar me itko ikada upitao za mišljenje? Naravno da nije. Pokuca se na vrata s gotovim papirom i lažnim oduševljenjem o super priči, a već na licu vidim kako i sam tvorac da ne vjeruje u to…

Još tomu dodajte onaj jal koji izlazi iza nekog (pod)osmijeha. Strašno. A i to mi se dogodilo jer nisam „prepoznala“ neku priču, konferenciju, projekt… Odjednom je bilo puno boljih i uspješnijih od mene koji su to podržali. Zašto se onda uopće ponižavati i pitati mene tako nevrijednu i malu?

Neka. Srećom da ima i boljih i gorih, inače ništa na ovome svijetu ne bi imalo smisla.

Radila sam svašta u životu

Iznenadili biste se kada bih vam pokazala što sve mogu ili znam raditi. Sve je to odraz moga straha da ću upasti u kolotečinu i da će mi sve brzo dosaditi. S druge strane, nekad mi se čini da mogu trpjeti i podnijeti mnogo. Osobito mi se čini da sam to mogla u vezama.

U jednoj poznatoj međunarodnoj kompaniji su mi rekli kako sam fantastičan kandidat, ali i da ne mogu dobiti posao jer se boje za svoj kolektiv. Ja sam vođa, rekoše, ali i pobunjenik, pa se boje da ne uznemirim njihov (dobro) posložen tim… I sve su to zaključili na bazi par testova koji su mi bili iznimno dosadni. Navodno sam osebujna ličnost. O pravom poslu koji bih trebala (znati) raditi nije bilo niti jedne jedine riječi. Sviđalo mi se to što misle da se sve da naučiti. S tim se slažem. Jer, znanje je moć!

Doista, za razliku od nekih, ja stvarno mogu plivati u različitim vodama i ne dopuštam ovom svom sićušnom mozgu da odumre u nekom dosadnom modu. Stalno mu dajem nove i nove zadatke… Dodat ću još k tome i ono moje šesto čulo kao nevjerojatnu prednost i koje ću jednom morati naučiti (po)slušati pod svaku cijenu!

Znam da ništa ne znam

S druge strane, nikad me nije bilo sram reći da nešto ne znam. To je uvijek bila fantastična prilika za naučiti nešto, s jedne strane, a s druge strane poticalo je moje vijuge i, između ostaloga, razvijalo i pričalo neke druge priče… Jer, neznanje… Neznanje je propast.

I zato molim one dobronamjerne neka me se klone. Neka me puste na miru u svojim komentarima. Neka me se klone i oni sa savjetima… Učit ću iz svojih grešaka. Moj život je samo moj i nemam namjeru objašnjavati drugima bilo koji od svojih postupaka.

Svjesna sam da svaki, pa i najmanji pomak ovom društvu može donijeti promjenu. A silno želim mijenjati, rušiti i iznova graditi. I možda nikad neću biti okićena epitetima uspješna, bogata, zgodna, pametna… Niti ću osvanuti na nekoj naslovnici. Ali, to i nije cilj.

Živi i pusti druge da žive iako su se izjasnili kao dvospolni Marsovci. Zar je to teško? I zapamtite, poskupljuje pokop i grobna naknada. A to nas sve čeka! Uspješne, neuspješne… Jedan dan… Život je skup, bolest skupa, a i smrt nije ništa bolja… Jedan dan… Jedan dan će nam biti svejedno!