Drama Queen: Jesmo li gladni i žedni ili smo goli i bosi!?

Prošao je još jedan Uskrs. Ruku pod ruku, Ruski Princ i ja ulazimo u Crkvu u strahu neće li se srušiti čim kročimo u nju. Pravi, uplašeni grešnici… I možda, ali možda, obitelj koju smo jedno drugom odabrali da si prikratimo samačke dane. Uveli smo si neki običaj da bar dva puta godišnje odemo i zapjevamo s drugim svijetom, duboko, iz srca nekom našem Bogu koji mi se sve više čini toliko drugačijim od njihova Boga.

Naš je Bog skroman, miran, tih… Nije pozlaćen, ne traži zlatne urese niti velebne građevine… Veseli se sunčanom danu ili cvrkutu ptica…Veseli ga dječji osmijeh, veseli ga dječja nepodopština… Mislim da našeg Boga vesele i naše male eskapade.

Otac i Sin i Duh Sveti

Čini mi se da nas Otac i Sin i Duh Sveti gledaju negdje s nekoga oblaka i, onako coktajući i vrteći glavom, govore jedan drugome – za što smo mi žrtve dali… U što se ovo sve pretvorilo!?

Nema mi ništa gore kada mi o obitelji govori neki starac koji se, navodno, odrekao obitelji. Nema mi ništa gore kada mi taj isti pop govori o skromnosti, poniznosti i ljubavi dok mu masno čelo orošava znoj jer je i takav „dubokoumni“ govor njegovu tijelu napor. I uvijek me dočeka ta posve neprimjerena govorancija na tri stranice koja se uopće nije dotakla teme – velike žrtve da bismo mi shvatili. A ne shvaćamo mi ništa. Jaja, zec, šunka, luk, rotkvica… Zar je to važno?

Lajkovi? Reach? Šamaranje pojmom influencer ili ne! Cijeli prošli tjedan provela sam u razglabanjima o influencerima, makro i mikro razvaljivačima neta i porukama koje šalju kupcima nekih novih must have proizvoda.

Isus influencer

Neću biti influencer. Moje fotografije neće rasturiti net. I neću fotkati svoje nogice i vaš proizvod na prostirci od neke jadne ovčice. Neću. Neću obmane. Neću bljedunjave fotografije. Hoću fleku. Hoću svoju trapavost. Hoću izmamiti osmijeh ili prevrtanje očima. Hoću tu emociju, hoću tu našu nesavršenost, da se nadovežem na prošlotjednu kolumnu. Nju želim. O njima nam Uskrs priča. O čovjeku slabom, o čovjeku grješnom, o nesavršenom čovjeku za kojega se netko odlučio žrtvovati.

Bi li i Isus bio influencer da dođe sad, kojih dvije tisuće godina kasnije? Kakve li bi bile njegove fotke i kakvi bi bili ukrasi na njima? Tulipani, knjiga ili šalica kave? Koliko bi nam samo trebalo da mu kažemo da je fejk i da nije autentičan? Bi li i on uzeo neku fotografiju sa stocka i pohvalio se njome? Bi li obukao odijelo i stavio kravatu te uperio zamišljeni pogled u daljinu? Je li mi dobra usporedba?

Čak sam se u sto čuda čudila jer jučer čak dva trgovačka lanca nisu radila. Ajme, kojih li gubitaka na početku još jedne u nizu uspješnih, turističkih sezona dok na stolove stavljamo hranu koju nije iznjedrilo naše polje, nego neko uvozno. Ajme, jesmo li zato gladni i žedni ili smo goli i bosi!?

Kako reče jedan moj prijatelj: „Samo sam bos, gol još nisam“, aludirajući da činjenicu da je sam svoj boss i da još uvijek nema za Boss iako radni dan traje od jutra do sutra.