Drama Queen: Jezik nema kosti, ali može bosti…

Sigurno ste se odmorili od svega i svačega, pa i od obilnog konzumiranja hrane i pića. Donijeli ste novu ili možda čak dvije odluke i krenuli spremno, pozitivno u Novu… Opet moram biti iskrena i reći da se kod mene ništa takvo nije dogodilo.

Bila sam lijena i kuhati i peći, pa slobodno mogu reći da se ovaj put nisam ni umorila kuhajući ili pospremajući, a niti sam se prežderavala jer jednostavno nisam imala čime. Preskočila sam sve narodne, ali i obiteljske običaje i posvetila praznike sebi. Udovoljavanju sebi. Znam, znam… Reći ćete da sam sebična, a ja ću bezobrazno potvrditi da i jesam.

Nisam se čak udostojila napisati niti par tekstova. Ljudi se moraju odmoriti jedni od drugih, iako to moj Ruski Princ ne shvaća, pa i od tuđih pametovanja. Ništa nikad nije dobro konzumirati u prevelikim količinama, pa ni Boga moliti. Ali, sretna sam da je čak i papa Franjo došao do zaključka o kojem ja lamentiram godinama – obratio se konačno licemjernim kršćanima. Kod nas je najnormalnije da ližeš oltar, a poslije prekršiš i deset zapovjedi, zaigraš se sa sedam glavnih grijeha, a o one dvije o ljubavi nikad baš i nisi razmišljao…

Ja sam tradicionalnu božićnu ispovijed (opet) preskočila, pa Bog i tako sve vidi, a i svjesni smo (oboje) da se nikad baš neću, bar ne do kraja, „popraviti“. Poštenije ovako, zar ne?

Susret sa stvarnim svijetom i vožnja u zagrebačkom tramvaju, ali i komentari na natpis povezan s grijehom koji (tradicionalno) uništava hrvatske obitelji – neumjerenosti u piću, i tako očite seksističke konotacije, ne samo na račun (jadnih) žena nego i muškaraca, pokazale su mi još jednom kako ova država stvarno postaje talac nekih čudnih ljudi, tradicija i običaja… Običaja u kojima žena „sigurno nije bila dobra“ kad je dobila po glavi, običaja u kojima ženu moraš dobro napiti da bi „dobio“…  Ovu pozitivnu inicijativu su “ubili” u korijenu, a sigurno negdje tamo imaju zaposlenog “komunikacijskog stručnjaka”, ako ne i dva.

 

Više se ljudi udavilo u čaši nego u moru.

 

Ako statistika, pa čak i ako je uzmemo s rezervom, kaže da oko 300 000 ljudi ima problem s alkoholom, pa dodajte na to nekog bračnog ili moderno, izvanbračnoga partnera, plus još koje dijete ili možda roditelje, doći ćete lako do trećine stanovništva koje izravno pati zbog grijeha neumjerenosti u piću. No, alkoholizam je naišao na neko društveno odobravanje pa ga svi lagano pospremamo pod tepih. Nije važno gubi li ili dobiva repka, pivo i gemišt su uvijek tu! Čini mi se da je neumjerenost u jelu i piću grijeh koji kršćani vole ignorirati.

A piscima teksta iz tramvaja mogu poželjeti samo jedno, da ih Bog blagoslovi i sinovima i kćerima u ovim virtualnim vremenima… Da im sinovi ne gutaju afričke šljive zbog potencije i da kćeri baš ne snimaju InstaStoryje dok se pijane krevelje i tko zna što rade…

I dobra je ta narodna: “Jezik nema kosti, ali može bosti…”