Drama Queen: Kad “babe” imaju spontani vikend

vikend

Spojiti četiri-pet babaca, organizirati troje-četvero djece, uskladiti tri-četiri muža i opustiti se za vikend s prijateljicama, pojavilo se kao moguća opcija za vrijeme jedne rođendanske zdravice. Srećom, sve smo bile dobre volje i baš smo se sve ustale na “pravu“ nogu, jednoglasno uzvikujući “Vrijeme je!”.

Nevjerojatna, totalna spontanost, neviđena godinama na našim prostorima, osupnula me svojom jačinom. Pa mi nekamo idemo! “Veliki vođa puta“ organizirao je apsolutno sve, tako da nisam baš sigurna kako mogu točno navesti gdje smo mi ono bile. Uglavnom, dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko da nam se ne pojave uljezi. “Kolibica“ s pet kreveta za nas pet i ulaznicom na bazene i wellnes. Savršeno. Pet karaktera u pet kreveta. Gotovo nespojivo, ali iznenada izvedivo.

Put “pod čizmom”

“Veliki vođa puta“, u želji da što prije pobjegne djeci i mužu, zahtijevao je totalitarno-vojnički režim kretanja u 7 ujutro. Apsolutno neprihvatljivo ostatku pobunjeničke ekipe. Subota je. Daj da ležim do 8 i ne crknem bez kave, u žurbi trčeći na spontano organizirani, opuštajući vikend koji vama, drage moje, možda služi kao bijeg. Za me “Lako ćemo s njom, ona će se uklopiti“, subotnje jutro nije bilo zezancija . Nisam se dala ustati i krenuti prije 10.

Potrpane u auto s fenom i neizbježnom peglom za kosu jer, ne daj Bože neka se nađe, situacija na bazenu je vrlo lako moguća, stižemo do kolibice oduševljeno odobravajući izbor “Velikog vođe puta“. Neću vam prepričavati dogodovštine i priče o propuhu kao najvećem ubojici na našim prostorima. Neću ni navoditi štetu u vidu fleka na majicama i stolnjacima, niti nabrajati razbijene čaše. Sve je to pod normalno kada znaš kako je sve što pripit i prejeden moraš učiniti je dopuzati, vojnički, na kat i izvaliti se u krevet. Ne vidi te nitko. Nitko neće prepričavati. Neće ti ni zamjeriti.

S prijateljima ne brojiš kalorije

vikend

Peglu za kosu nitko nije vidio putem. Nismo vidjele ni šminku. Priznajem, isprobavale smo lak na noktima. Moramo priznati jer postoje nepobitni dokazi u vidu fotografija na Facebooku. Nećemo ni otkrivati teme kojima smo se smijale, ali baš smo se smijale. I sve to u opuštena 24 sata u kojima nema djece da nas prekidaju, muževa da nas čudno gledaju, ispod oka, dok se cerekamo. Plus, nismo ni brojale kalorije. Niti jedna.

Idila je prekinuta u nedjelju ujutro, točno u 6 sati i 40 minuta, mailom učiteljice o priboru za geometriju. Nisam sigurna kamo se žuri učiteljici. Možda se tek vratila iz subotnjeg izlaska, ne poznajem je, ali tada je nastala zbrka. Pojavila se priča o šestaru i kutomjeru i nekoj papirnoj kapi s coflekom, kojoj nisam shvatila svrhu, ali koja se iznenada morala napraviti. Bilo je lijepo dok je trajalo, rekli bi stari. I znam da ćemo ovo ponoviti. Izvedivo je.

Foto: iStockphoto.com