Drama Queen: Kobile u gaćama

Početak je nove školske godine, početak je stresa za sve koje imaju neko i nekakvo dijete. Zvučim sama sebi odvratno, ali ne mogu drugačije. Djeca su me razočarala, iako nemam vlastite (to već znate). I baš kada ih poželim, neka od mojih prijateljica ima neku priču koja na mene ima posve kontracepcijske učinke.

A ni vrijeme mi nešto nije naklonjeno.

Dio godišnjega odmora provela sam s nećacima. Daleko od toga da ih ne obožavam, daleko od toga da mi neka njihova prepucavanja nisu simpatična, ali cjelodnevna nadmudrivanja i, na samom koncu, tuča, dosade već drugi dan. Mislila sam da će me zamrziti jer sam ih slala dva puta dnevno u kazne. No pred spavanje, njihova mala, mirisna tijela, sklupčala bi se oko mene i slušala neku moju, izmišljenu priču…

#pasmater

Tako sam vam se ovih dana na #pasmater “pokačila” sa svojom najdražom tinejdžericom. Iskreno ću vam reći, rasplakala sam se kao malo dijete. Svašta sam ja znala i očekivala, pripremala se, sjećala se same sebe, ali kad se prvi put dogodila svađa, zapravo više njen bezobrazan i kreštav ton, (sigurno znate na što mislim, ako imate tinejdžera u kući) ostala sam šokirana. Nije uzalud ona “malo dijete mali problem, veliko dijete veliki problem”.

A oko čega bi se mi i mogle posvađati nego oko onoga što je djeci u današnje vrijeme normalno. Imati 13 godina i pozirati u nekoj seksi pozi poput modela, u hlačicama koje više otkrivaju nego li skrivaju, kao da je to najnormalnija stvar, meni, inače posve liberalnoj, nije bilo po volji.

S druge strane, a što ta djeca i mogu znati nego se nafotkavati polugoli, jer svi to rade. I one od 20, pa i one od 50 godina, izbacuju sise i trepću umjetnim trepavicama. Ako imaju nekoga idola i ako već lijepe postere po sobi, vjerojatno to nije ono lijepljenje postera koje smo imale mi  – Toni Kukoč dok zakucava koš, ili New Kids On The Block u plesnoj pozi, neka Nirvana, Metallica i slično… Sve su to kobile u gaćama i grudnjacima kojima napola ispadaju stidne usne.

Kobile i kobilice

No, na stranu sve, stida nema. I koliko god da mi se čini dobro to što nema stida, što odgajamo samouvjerenu djecu, toliko mi je odvratno to što misle da je sve to skupa posve normalno pa i sam “poziv“ koji izgleda poput “želim tvoje stidne uši“. Odvratno mi je i to što su normalne i trepavice i sise i kazališna šminka i Photoshop. Koliko samo tu djecu  “pumpamo“ glupostima, a na našu veliku žalost, ne možemo ih zaštiti jer je sve dostupno, neću čak reći – jednim klikom miša, nego dodirom prsta!?

Da stvar bude gora, nije da moja tinejdžerica (ne) shvaća u čemu je problem, nego je i dalje bezobrazna i tvrdoglava, glumi odraslu…  A ono što njeni roditelji najviše žele, satkano u dvije poruke “imamo povjerenja u tebe“  i  “pametna si cura“, lagano se topi. Nadam se da se neće istopiti ni kod njih, a ni kod vas, a ni pod utjecajem onoga što im i mi mediji svakodnevno serviramo u želji za klikom više. Nadam se da će je i pustiti želja za time da postane poznata influencerica “jer se sve dobije besplatno i puno se fotografiraš i šminkaš”.

Srećom, živjela sam u nekim drugim vremenima gdje sve moje gluposti nitko nije uspio dokumentirati. Ovako, ja napisala i kolumnu i sačuvala njenu fotografiju, ali i sve poruke koje mi je napisala onako bijesna.

Neka ih. Možda će mi zatrebati.

Možda će i one fotografije zatrebati njenoj prijateljici, onoj koja ju je fotografirala, kad se prvi put posvađaju i kad krenu ucjene jer sigurno nije ispala onako lijepo (a stvarno je fotka mrak) iz prve… Znam. Provjereno!