Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Drama Queen

Drama Queen: Kome treba knjiga?

Mislim da je prva knjiga koje se sjećam bila neka kolekcija priča „Pčelica Maja“.

Mislim da je prva knjiga koje se sjećam bila neka kolekcija priča „Pčelica Maja“. Sjećam se dobro njenih stranica koje sam u žaru igre iscrtala nekim svojim likovima. Dugo se vukla po kući, stara i poderana. Mislim da smo je na kraju bacili.

Sjećam se i narančastog izdanja svih živih i neživih lektira koje nam je dida skupio, još tamo negdje šezdesetih. Ušli bismo kod njega u sobu, igrali se, prebirali po knjigama i otvarali muzičku kutijicu u obliku, a opet knjige, slušajući umirujuću melodiju. Vidiš, morala bih pitati gdje je ta kutijica. Možda bi bio sretan kad bi znao koliko volim knjige i kako vas svaki tjedan gnjavim i pišem. Sjećam se i knjiga koje je mama kupila, one u plavim i ljubičastim bojama, nekih osamdesetih… Bilo je tu Družbe sinjeg galeba, Nikoletine Bursaća i tko zna čega sve ne… Uredno su složene. Uredno pročitane. Uredno se pregledaju bar jednom godišnje. Volim svoju kolekciju Zagorkinih romana i ne mogu prežaliti činjenicu da mi je negdje nestala njena Jadranka. Posuđena, nikad vraćena… Sjećam se čitanja s baterijskom lampom ispod kreveta. Zaboga! Skrivala sam da čitam! Gutala i gutala stranice dok su mi se vjeđe sklapale. Oh, poželjela sam sebi jednog Sinišu, crnog, jakog i hrabrog koji će me voljeti više od svega. Koji će mi pisati pisma, možda ne krvlju, ali bar na Viberu. Ne znam, ali tako me Zagorkin Siniša podsjeća na moga današnjeg Medu od kojega se nikako odlijepiti, a koji me ni ne voli uopće, koji u svom vlastitom, poslovnom, grču zaboravi na moje postojanje.

Najdraža knjiga mi je Zločin i kazna, pročitana s trinaest godina, davno prije nego je došla na red kao lektira. Voljela sam i Zvonara crkve Notre-Dame, koji me naučio da odijelo ne čini čovjeka i da ću biti sretna ovako obrijana i poderana. Da će mi duh uvijek biti na prvom mjestu. A Krležu nikad neću niti pročitati. Ne mogu. Možda je svetogrđe, ali lik mi je dosadan do bola.

Točno sam na devedesetoj stranici, i tako već godinu dana, Đikićeve Beare, knjige koja me potresla na samom početku i vratila u srednju školu. To je knjiga koju ću čitati, očito, u nastavcima, a možda ću prije i dočekati kakav hollywoodski film s Bradom Pittom u naslovnoj ulozi… Sram me reći, ali ni bratovu zbirku priča nisam „dokrajčila“. Previše mi je crna, a Leine Superjunakinje, iako tužne, daju nadu. Pročitajte ih.

Volim čitati. Volim njeno malo, toplo tijelo naslonjeno na moje dok joj čitam neku novu priču. Dok udišem miris djeteta i papira… Obožavam činjenicu da sam na Poklonime.hr našla divnu knjigu u kojoj ona „spašava abecedu“ i da mi na kraju svakog čitanja kaže „hvala“ jer joj je to najdraža slikovnica. Najdraža, a moja… Obožavam to da sama, s nepune četiri godine, klepa svoje prve, smiješne stihove… Da sama sebi čita kad za nju, ružno rečeno, nemamo vremena… Biti tetka znači biti majka nekome tko ti nije dijete, pokušati biti prijatelj, inspiracija i uzor u nečijim očima. Ja sam to imala, pa neka ima i ona… Bar kroz knjige, ostalo je, kako i sami vidite, dramatično…

A knjige? Koga zanimaju knjige u zemlji u kojoj su ljudi na rubu? Koga zanimaju knjige kad nam se događa scenarij sveopćeg propadanja. Žitnica Europe – bez žita. Zemlja bogata šumom – bez šume. Zemlja bogata vodom još malo pa i bez vode… Zemlja divnih ljudi – bez ljudi. Kultura nam je oduvijek bila na zadnjem mjestu. Stara, nepotrebna, ofucana dama koja samo smeta.

Kome treba miris papira, kome treba škrabotina na margini nekoga lista ili požutjeli papir zataknut među stranice kao podsjetnik na misao, tezu… Kome? Plagiramo nekažnjeno na više razina. Plagiramo i lektire. Plagiramo zadaće i ispite. Hvalimo se “piratstvom”, umijećem skidanja filmova i knjiga i krađom slatkih fotkica za naše tako cool Instagram profile. Da, baš smo cool sa statusima na engleskom jeziku, kao da se vlastitog sramimo…

[box style=”0″]

Jedan primjerak knjige “Gdje pripadamo” autorice Emily Giffin ide sretnoj čitateljici. Što trebate?

  • U komentare ispod objavljenoga članka, na našem webu, napišite #knjiga

Prijave primamo do 23. svibnja, točno u podne.

Pokloni će biti poslani samo na adrese u Hrvatskoj. Random.org bira, a dobitnici nakon objave svoje podatke s brojem telefona dostavljaju u inbox na našem Facebooku. Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.

Možete se prijavljivati samo 2 puta!

Dobitnica Romina Novak.

[/box]

Više

Darivanje

Hideo Yokoyama najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme.

She Book Club

Minka Kent autorica je niza uspješnica Washington Posta, kao što su The Thinnest Air i The Memory Watcher.

She Book Club

Pedeset riječi za kišu epski je roman o tradiciji i slobodi smješten u poslijeratni Japan.

She Book Club

Priča o hrabrosti, o djeci prisiljenoj da prebrzo odrastu, razorenim obiteljima, preživljavanju i oprostu

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.