Drama Queen: Mi smo Crna rupa

XFJEL6PH3J

Vjerovali ili ne, opet mi je teško pronaći neku suvislu temu, a da vas ne bacim u crnilo. Ova država je sve osim suvisla.

Čime vas razveseliti, nasmijati? Jesu li to one neke sise Maje Šuput koje me svaki put, onako tamne i oble, napadnu kada poželim pogledati kakvi su to hrvatski talenti? Možda je to bljuvotina o, jednako tako nakvarcanoj, Tiji Jurčić i činjenici da je, gle čuda, promijenila frizuru na vlastitom vjenčanju čak, vidi čuda, dva puta?! Ili da su im kumovi, potpuno velikohrvatski, glasnogovornici nogometnog kluba Partizan, neki tamo Srbi? Life in plastic, it’s fantastic! Pa onda, opet malo ustaša, partizana, četnika i tako redom do branitelja?

Možda su tema ovi filozofi, vozači relativno skupih dječjih kolica, prepunih nekih filozofski potpisanih pamfleta o momentu kada zapravo počinje život. Ja li prva bila kokoš ili jaje? Zanima me jesu li među potpisnicima siročići koji rade za kakav minimalac i podižu kojih troje, četvero djece? Kažu, žele javnu raspravu o pravima nerođene djece. Dajte mi, molim vas, recite pogledate li na prava ove rođene djece? Pogledate li u njihove preteške školske torbe, u zahode u koje idu i činjenicu da nemaju, ne samo adekvatnu, nego nemaju uopće sportsku dvoranu? Pitate li ih što jedu u školama, o čemu maštaju? Učite li ih što je to odgovorno seksualno ponašanje ili maštate o tome kako će živjeti u čistoći do prve bračne noći? Ja ću samo reći da pobačaj nije kontracepcija, ali ne dam da mi braniš išta! Ne dam!

Pričate li im o alkoholizmu? Znate li da su rezultati istraživanja iz 2015. godine pokazali kako je  u Hrvatskoj alkohol barem jednom u životu pilo 92% učenika? Ma, imate novu knjigu Mirjane Krizmanić – Zašto guramo glavu u pijesak. Dajte, pročitajte je, s razumijevanjem.

Ne znam trebam li pisati o pošasti na hrvatskim cestama, ali i na moru, i činjenici da se svi trebamo, čim zagusti, izvući na sinkopu. Dragi učenici, savjetujem vam da dobro proučite taj pojam i, čim krene recimo matematika, kolektivno padnete u nesvijest! Baš se spremam ovu To-Do listu baciti, a kolegama reći da na znam o čemu pričaju. Sinkopa, maco, izgubila sam i papire i svijest!

Dok mi za kreditić u banci dajemo i lijevi bubreg, neki su dobili tako lijepo i jednostavno pozajmice koje se nikada neće vratiti. Jeste li i vi u svoja četiri zida postali financijski stručnjaci, revizori i policajci? Naučili ste čitati bilance? Možda ste poželjeli i pisati blogove, baš ovako kao i ja?

Čudite li se svaki dan, poput mene, mjestu gdje živimo i činjenici da smo ga zatrovali do kraja?

Iz dana u dan, ova je država kao jedna velika crna rupa, ili ti po definiciji prostor u kojem je velika masa zbijena u malom prostoru zbog čega se, nakon što pređe granicu crne rupe, ne može otrgnuti privlačnoj gravitacijskoj sili te mase. To smo mi. Zbijeni u svome jadu, začuđeni, vučemo sami sebe sve dublje na dno.

Ne žalite za onima koji odlaze. Blago njima!