Drama Queen: Mi to tako…

„Dolazim za deset minuta!“ To vam je poziv na subotnji izlazak. Mi to tako, rekli bi neki. Moj Medo i ja. Uzimam četkicu za zube, ono da bar ne smrdim i gledam ono malo kose što imam. Gledam podočnjake i lice koje sam već 4 dana zaboravila natrackati svojim omiljenim uljima. Nekako mi se ni to ne da. Srećom dobro pletem pletenice, pa uspijevam napraviti „ frizuru“ u 2 minute. Šminku ne konzumiram u subotnjim izlascima! Uopće. Vidio je on mene i u boljim, ali i u gorim izdanjima. Za ostale me i tako boli dupe. Navlačim tajice i reklamnu hoodicu koju sam dobila od S. i koju baš volim. Eto ga! Trebalo mi je 10 minuta, Reebok i Skechers i to je to!

Čeka me Medo, nabacuje neku glupavu grimasu kao da zna što mi točno treba. Nema. Osmijeh mi instantno obasjava lice!

Zbunjena ulazim u obližnji McDonald’s svjesna da Medo zna da je najbolje rješenje mog stresa požderati nešto slatko. Kolesterol i tako nemam. Potvrdio Hartmann. Kupuje mi McSundae Deluxe s Amarenom… Jeb*** ga! Osvojio me opet! Zna Medonja koliko volim višnje! Nekad se pitam kako li sve to zapamti!?

Ovu subotu sam uspjela otkantati sve, pa i dečka s kojim eto kao pokušavam dejtati. Sve – osim njega. Zna Medo! Zapričava me nekim svojim pričama, a ja pokušavam pratiti. Nije baš da razumijem sve, ali učim. Čak mi priča i o nekim novim radnim dozvolama, zakonskim promjenama, naplati…  Bio je naporan tjedan. Nekad se pitam koji mi tjedan nije bio naporan. Nekad se pitam kako stignem sve što stignem. I mrzim ona pitanja o vremenu za sebe. Isto kao i on. Kao, imaš li ga… Ili, što radiš u slobodno vrijeme… Kako objasniti ljudima da baš radiš ono što voliš? Da je tvoje slobodno vrijeme upravo rok u kojem moraš i želiš pročitati knjigu, napisati smisleni tekst, izorganizirati sve budale u ovom svemiru…  Ili odglumiti Drama Queen i natipkati sve što ti padne na pamet da ne moraš kod psihijatra. Jer, kako kažu, papir (ili ti ovaj Internet) sve trpi…

Gledam ga. Gledam u njegove podočnjake. Oboje smo zgaženi i koliko vidim oboje nećemo odustati. Mi to tako, rekli bi neki…  Nismo skupa, ali smo skupa. Nasmijavamo se svaki dan. Saslušamo jedno drugo. Vrištimo jedno na drugo, kao pravi, stari bračni par i guramo jedno drugo naprijed! Pričamo o idejama, planovima, poslovima…

Čak slušam i o njegovom autu. Tko bi rekao da ću i to ikad moći, a da ne podivljam!? Čudan je život. Neke stvari s nekim možeš, a iste te stvari nikad nećeš s drugima niti pokušati. Neki ljudi te smiruju, a neki ti čupaju živce čim ih nanjušiš u prostoriji…