Drama Queen: Mrakonja

Nisam ni sanjala kako ću jednoga dana vjerovati da postoji i moć brojeva. Ali, eto, dogodi se da čovjek počne shvaćati da mu se na putu ukažu razna znamenja, pa kad sjedne u tišini, sam sa svojim mislima, obavijen emocijama i nekom drevnom mistikom, pronađe čudna i duboka značenja pobacana na putu mu.

Dvadeset šestog dana u mjesecu umro je moj dida. Dvadeset šestog dana u mjesecu umrla je i moja baba. Kao da ju je pozvao onim svojim gromkim glasom kakvim je znao zavikati iz tko zna koje dijela ogromne kućerde koju je nazidao da mu sada skoro zjapi prazna. Umrli su, on u osamdeset i četvrtoj, ona u devedesetoj…Lijepe godine, je li tako?

Dvadeset šestog dana u mjesecu imala sam promociju svoje prve knjige, knjige u kojoj ne spomenuh dida (koliko se sjećam), ali spomenuh babu. Zamišljala sam promociju prvoga dana proljeća, ali kako to biva skoro uvijek kada čovjek planira, odgodilh na taj dvadeset šesti dan. Nisam niti primijetila, ali broj dvadeset šest postade tako drevni simbol mojih puta, postade važan, značajan dan i putokaz…

 

“Čovjek snuje, Bog određuje.”

Hrvatska narodna poslovica

 

Tko zna što ću ja još s tim brojem!

(Ne)sretan broj

Ne dade mi vrag mira, pa sam nešto kao krenula istraživati taj broj dvadeset i šest ili ti u numerologiji značenje broja osam (2+6=8). Indijcima je broj dvadeset i šest broj nesreće, a njihov zbroj, broj osam je jednako tako mračan i nesretan.

U kaldejskoj numerologiji, broj osam je sretan broj samozatajnosti i ograničenja te uspjeha koji dolazi nakon početnih odricanja. Eto ga, vraže! Broj osam dobro oslikava uzrečica “preko trnja do zvijezda”, a Kinezima je i sretan broj. Pa nastavih čitati pozitivne osobine koje u čovjeku potiče simbol osam: praktičnost, opreznost, odgovornost, stabilnost, vjernost, diskretnost, sistematičnost, strpljivost, moć koncentracije, samodisciplina, smisao za organizaciju, analitički um, samozatajnost, odricanje, upornost, ambicioznost.

„Bože, kako mi danas paše sve ovo što piše za taj broj osam“, rekoh sama sebi, ignorirajući ove Indijce i sve negativne pokazatelje u još jednoj mantri kako pozitiva privlači pozitivu. Svakako je to ljepše. Pronađoh se u njemu sva sretna, kao da mi i to dvoje staraca, koje sam iskreno toliko voljela, govore da ustrajem na svom čudnom i blesavom putu. Putu na kojem uvijek možeš pobijediti jednog Mrakonju!

 

Veliko otkriće je spoznaja da ljudi mogu promijeniti život promjenom mentalnog stava!

William James

 

Dobar je strah kome ga je Bog dao

Da. Mrakonju! Sjetih se i Mrakonje, čudovišta koje je izmislila baš moja baba. Maštovita neka baba, zar ne?! Kako bi rekao moj dragi Keko, “neko ‘vako, neko ‘nako” odgaja djecu, pa se baba dosjetila zanimljive odgojne metode  – Mrakonje! 

Mrakonja je bio onaj koji se uvijek pojavljivao kada bi babi dopizdilo skakati za nama. Ne znam kako je baba uspijevala stizati sve što je radila s nas četvero unučadi na vratu, a radila je puno. Sjećam se dobro, u staroj je babinoj kući bilo je jedno čudno, tako mračno stepenište i svi smo dobili upute da ne silazimo nikako sami, bez babe. Jer, Mrakonja tamo spava i čeka da nas pojede. Dobar je strah kome ga je Bog dao, a bojali smo se! Mrakonju bi zvala i kad god smo pravili neki nered… 

Nemojte mi sad o pravima djeteta, odgoju i koječemu, priznajte da je ovo babino hit jer sam apsolutno svjesna da nas je to malo straha spasilo od loma ruku, nogu ili čak glave, ali se urezalo u sjećanje kao jedna divna, dobra i pomalo zastrašujuća pričica…

I da! Možda baš zbog Mrakonje volim fantazije i horore!