Drama Queen: Neugodnjak

Sjećate li se kako ste se osjećali kada ste prvi puta kupili test za otkrivanje trudnoće? Jer ja svoj susret jako dobro pamtim. Jako dobro pamtim sram ulaska u ljekarnu i jako dobro pamtim strah od pogleda tete iza blagajne. Srećom nisam bila u svome rodnom gradu pa nitko nije znao moje roditelje, što mi je olakšavalo koliko-toliko prvu kupnju testa koji je otkrivao kako sam, grješnica nevjenčana, radila neke tamo zabranjene stvari.

Činjenica da si tek studentica koja baš ne može puno ponuditi djetetu i, kako su te učili od malena, da si se trebala čuvati za nekog tamo posebno posebnog muškarca, tjerali su rumenilo na moje lice. A znate i same, bilo je par posebnih i posebnijih muškaraca u mome životu, vjerujem da je i u vašem, a kako mi se čini, moglo bi ih biti i još! No, tada sam mislila kako me cijeli svijet gleda i vrišti da sam kurvetina. A što ćeš, neugodnjak!

Na žalost, moja teta mengica je kasnila jer sam u tom periodu života, posve slučajno, imala samo 47 kilograma. Danas imam gotovo duplo više! Dobro, imam i duplo više godina. U tom periodu života nisam jela kad bih bila pod stresom, a sada pojedem sve što mi dođe pod ruku pa i čavle!

Slično tome sam se nekako osjećala prošli tjedan kada sam se nakon četrdeset dana treniranja trebala ponovno izmjeriti i vidjeti jesam li napravila što pametno. Bila sam strašno nervozna, gotovo u panici, ne toliko da ću razočarati sebe, nego trenericu. Blesavo, zar ne? Htjela sam da je ona ponosna na mene. Da je ne razočaram.

Moram reći da nisam na dijeti. Jedem sve što poželim. Jednostavno mislim da moje tijelo ne bi izdržalo torturu vježbanja uz nejedenje. I sama pomisao na posni sir, lešo povrće i meso, uz brojanje kalorija i slično mi je mučna. Ja sam odlučila jesti sve, ali ne jesti kasno navečer i pokušati smanjiti obroke. Ono, prepoloviti ih! I stvarno se trudim.

Trudim se vježbati tri puta tjedno i, srećom, cure koje sretnem na vježbanju, uz moju prijateljicu i trenericu u Magic Well Malešnica, zapravo i jesu jedna tiha, razumna, prijateljska motivacija. I sviđa mi se što nitko nije onako „luđački“ nabrijan i što me nitko ne tjera  da onako moderno „pomičem svoje granice“. Podrška su i puštaju me da napredujem u nekom vlastitom ritmu.

Osjećam se bolje. Poletnije. Neke stvari nakon tih četrdeset dana puno jednostavnije radim. Nekad pomislim: „Bože, što sam sve nekad mogla izvesti, a vidi me sada!?“ I sve to dok se znojim k’o prasica i natapam majicu i sportski grudnjak. Ma, i guzica mi je mokra! Uz to, ne glumim influencericu pa se ne naslikavam dok vježbam budući da ne izgledam niti malo seksi tako mokra i zajapurena. Ne kažem da nije teško pokrenuti se nakon pet godina, ali tijelo, mišići pamte pa sve nekako polako dolazi na svoje mjesto.

Nisam izgubila niti jedan kilogram, što me na prvu razočaralo. Ali sam izgubila 7 centimetara u struku i 5 centimetara u bokovima. A to nije malo? Je li tako? Noge i ruke su čvršće, guza je čvršća, a nekad se javi i “muskulfiber” kad se trenerica zainati i natjera nas da vježbamo nešto drugačije! Tada je baš i ne volim puno.

Uglavnom, sretna sam. Jedino što me trenutno muči, a to je vjerujem zbog uvedenih promjena, svako sam jutro budna, sama od sebe, oko pola šest!

A tko rano rani, zaj*** je pijetla i nije baš ugrabio nešto puno sreće.