Drama Queen: Od derišta do najboljeg prijatelja

Rodbinu nikada ne biramo. Ona nas zatekne na ovome svijetu, onakva kakva je, i nema tu puno promjena. Ili si s njima, ili se odmakneš daleko, sretneš ih na vjenčanjima i sprovodima. Ne biramo roditelje. Ne biramo ni braću ni sestre. Još manje biramo njihove žene i muževe.

Ali, biramo odnos koji ćemo graditi, koji ćemo njegovati. Biramo strpljenje, razumijevanje, ljubav, ponos i gutanje istoga…

Starija sam od njega 3 godine. I uvijek sam morala paziti na to mirno derište s naočalicama, jer mama ne bi htjela da padne i razbije se. Trapavko mali. Išao mi je bezgranično na živce, pratio me u stopu, ja divlja, on miran. Uh, znala sam ga tući, jača i starija. Sve dok mališa nije krenuo vraćati. Sjećam se razbijenih stakala, smišljanja glupih isprika za mamu i tatu. Smiješno mi je sada, jer znam da nam nisu vjerovali, ali ih je veselilo što se držimo skupa. I tako negdje do puberteta. A onda, iznenada, moj dragi brat mi je postao prijatelj i društvo u izlascima. Roditelji sretni, jer smo skupa, nikada nam nisu ništa zabranili, niti nas ognaničili. Išli bismo kud bi htjeli, i vraćali se kad bi htjeli. Iz ove perspektive dosta hrabro, zaista su imali povjerenja u nas. Ljudi su mislili da smo blizanci. Vječno skupa. U istome društvu. I danas, na žalost ili sreću, online nerazdvojni! Hvala Bogu na skypu, gtalku i kamerama!

onlineNedavno sam se prisjetila i jedne od naših igri. Na hladnim pločicama ispod stepenica, igrali smo se svoje male redakcije, radili svoje male novine…. Crtali, prepisivali tekstove, lijepili fotografije. Veliki naslov u svim bojama ‘Frka’. Tko je tada, osim možda naše mame, mogao i pomisliti kakve mi to sklonosti imamo. Mala piskarala. Čudno. On se toga ni ne sjeća, a ja kao da je bilo danas, mama sretna, djeca satima mirna i sama u svome kutu. Sjećam se i pisanja zadaća. Kuhinjski stol i on pored mene, piše. I danas piše. Taj čovjek vječno piše. Za razliku od mene, nikad ga nije bilo sram pokazati svojih ‘ruku’ djelo. U našoj obiteljskoj u kući stoji stotina papira punih pjesama, mračnog puberteta, slatkih prvih ljubavi i pisama sestri.

I dok pišem ovo, pišemo si međusobno. U iščekivanju smo njegovog prvoga djeteta. Sami u mislima, a opet skupa, na gtalku. Jedno uz drugo, kao što smo bili i bezbroj puta, s prvim ljubavima, razočaranjima, prvim pjesmama i tekstovima… Sa svakim strahom, sa svakom radosti.