Drama Queen: Opravdavanje

typewriter-1138667_960_720

Jedna od prepreka ka unutarnjem samorazvoju je, ako to niste znali, i Opravdavanje koje koristimo skoro u svim situacijama u životu. Upravo sam ostala šokirana sama sobom kada sam shvatila da zadnjih par dana koristim njegovu Visost Opravdavanje kako bih nekim, zapravo posve nevažnim ljudima, objasnila zašto je nešto u mome životu upravo tako kako je. Znajte, koliko god da planirate neke stvari, to mi se više čini da baš sve ispadne suprotno. Tako sam ja nekako prestala radili planove, graditi dvore i kule u pijesku današnjeg nesigurnog vremena. Iako mi je uvijek posve dobra izlika gužva vezana uz posao kojim se bavim, tako sam ponovno shvatila da je to veličanstveno Opravdavanje čisti gubitak vremena. Kada vas netko poznaje, a pretpostavka je da bar imamo prijatelja ili možda dva, neki sretnici i tri, smatram kako se nema potrebe objašnjavati. Oni shvaćaju i to je jednostavno tako.

No, vratimo se na Veličanstveno Opravdavanje, koje ne nestaje samo od sebe. Njega prije svega moramo osvijestiti. Zašto to radimo? Jer se nekome želimo sviđati, želimo se nekome dokazati ili želimo izbjeći osudu?

Nisam vam dugo pisala o svome dejtanju. Ne samo zato što nisam imala što pametno napisati, nego i zato što sam shvatila da se veličanstveno, neizbježno Opravdavam. Opravdavanje uvijek uključuje određenu vrstu ovisnosti o drugima, strah, krivicu, ucjenu, negativnu emociju kao reakciju, pokušaj dodvoravanja i slično. A ja se pokušah svidjeti. Ništa drugo, da vam iskreno kažem.

Zapravo mi je najviše zasmetao razgovor u kojem obično, ja brbljava, slušam monolog druge strane, koja me zapravo niti ne poznaje tako dobro, o tome koliko je važno imati vremena za sebe. Zapravo se grozim i one rečenice „posao ne donositi kući“ i sličnih nebuloza. „Ali, ja volim svoj posao,“ iskače iz svake moje pore kao znoj na plus četrdeset! To vam mogu govoriti samo ljudi koji rade u nekoj od institucija, jer ako rade za sebe, ako freelanceaju ili glume nekakvog poduzetnika, onda već znaju da je vaš posao na neki način i vaš život. Da je to nešto s čime se budite i liježete. Vjerojatno jedan slikar ili pisac ili glazbenik ili dizajner koječega ne ostavljaju svoju ideju van svog „ureda“ i ne otrče neopterećeni doma. Vjerujem da neki od njih sjede satima bezidejni ili rade danima dok sve ne bude onako kako žele.

Još mi je najgore kada netko krene omalovažavati ono čime se bavite ili se pokušavate baviti. Još vam onako mudro kažu nešto poput onoga“…  a, to ne bi tako trebalo biti…“ Ono, sole vam pamet bez da uopće shvaćaju. Tragedija je jedino to što ja, žao mi je što je to tako, ali godine čine svoje, samo spuštam slušalicu ili se bez riječi ustajem od stola i nestajem. Nemam volje, nemam živaca za Opravdavanja. Želim živjeti u skladu s mojim unutarnjim “ja”, onako kako istinski osjećam, zaslužujem i kakva zapravo jesam! Da. Uskličnik, ni manje ni više.