Drama Queen: Kako dobiti posao?

U lijepoj našoj, zemlji s gotovo 163.000 nezaposlenih (provjeravam ovo https://statistika.hzz.hr/Statistika.aspx?tipIzvjestaja=1) pisanje životopisa oduvijek je prava umjetnost. Dok nas poticajima gotovo prisiljavaju da otvaramo j.d.o.o. za male pare (oko nekih 600-tinjak kuna) i obrćemo se i koprcamo kao obrtnik, a sve da nas brišu s lista registriranih nezaposlenih, sve je divno, gotovo idilično.

Ali, ako nam uvedu one silne doprinose, jer smo svi navodno prevaranti, počet ćemo svi tražiti nove poslove, tražiti osobne bankrote i zatvarati firmice.

Zato je važno naučiti kako privući pažnju poslodavca.

Ponukana čitanjem komentara na različitim portalima, blogovima, profilima i inim sredstvima komunikacije, zaključila sam kako je životopis najbolje prezentirati na način prezentiranja profila na nekakvoj stranici za usamljena srca.

Prvi korak, smisliti profil. Bacam pogled na zrcalo i shvaćam da postoji mogućnost uljepšavanja, ili ti moderno rečeno, photoshopiranja, provlačenja kroz filtere i slična tehnološka čuda. Zašto bih imala prosječnih 163 centimetra, kad mogu dodati još nekih desetak centimetara nogu. Taman da uđem u kategoriju manekenke! Eto ga! Duge noge za igranje i vitko tijelo!

Kosa mi nikad nije bila jača strana, pa ću si staviti plavuša. To uvijek pali. I ne zaboravimo da to mora biti duga kosa! Eto, san svakoga muškaraca, a valjda i pokoje žene, ma što oni pričali o tome.

Drugi korak, karakterna obilježja. Čisto sumnjam da netko voli arogantne, prgave i govorljive ženske. Bit ću tiha, mila, skromna i dobrica. I poslušna, ofskroz!!!

Pišem – volim ljubavne pjesme, romantična sam, što još? Cilj je privući hrpu zaštitnički raspoloženih muškaraca. Ta, oni su, većinom, na rukovodećim pozicijama. Muškarci vole kad su jači, potiče im ego. Dakle, dok se oni ‘navuku’ na mene tako divnu, imam prostora za manevriranje. Moj šarm će sigurno oduševiti, pa kada me, u konačnici, upoznaju, nedostatak  zanosnoga  tijela neće biti problem.

živoTOPis

E sad. Primijeniti sve to na životopis.

Diplome su tu. Lako ih priložim. Iako se, vjerujem, štošta da i slagati. Pa, tko će zvati neki fakultet i provjeravati!?

Radno iskustvo!? Imam ga i previše, a opet tko će zvati bivšeg poslodavca.

Radno mjesto. Čemu pisati poznate hrvatske fraze poput referenta ili radnika u odjelu, lijepo se treba sročiti nešto uz što će pasati manager. Apsolutno to mora biti engleski naziv. Onako, da zvuči naprosto neodoljivo, poput duge plave kose, dugih nogu i savršeno oblikovane guze.

Odgovornosti. Ma odgovorna za sve, ako treba i Predsjedniku uprave. I naravno desna ruka svim mogućim šefovima, managerima, predsjednicima.

Apsolutno poznajem sve moguće i nemoguće jezike, par stranih i koji programski, pa i onaj oralni. Nikad se ne zna, možda mi i on zatreba. Kao da će netko provjeravati znam li, recimo turski. Kome treba turski? A opet, turske nam sapunice iskaču na svakom programu da ću bar znati reći merhaba. Imam pokriće!

U tamnici traženja posla, svaka (pre)kvalifikacija je dobro došla. Piši, volim cjeloživotno educiranje. Samo se nadam da je u sklopu radnog vremena!

Sve treba složiti tako da se taman zadržim na radnome mjestu koji mjesec, uberem koju plaćicu i naravno, kao i ljubavnika, osvojim poslodavce svojim šarmom i radinošću.

Recept provjeren!

I na samom koncu, potražite Božju pomoć, kako bi rekli naši svećenici. Jer On je svugdje, pa tako i u Njemačkoj ili Irskoj. Tamo, valjda, postoji neki svećenik koji će vam pružiti ruku kao imigrantu, dati vam i vode i hrane dok se ne snađete!