Drama Queen: Pravila su tu da se krše…

pexels-photo-297743

U bespućima našega virtualnoga svijeta čovjek zaista može pročitati svašta. Najviše me veseli čitati komentare na članke. Nikad ne čitam članak. On mi je, zapravo, posve nevažan. Nije mi ni važno je li iz domene politike, crne kronike ili obični žuti trač na nečiju sisu, guzicu ili ljubavni život. Komentar je jedini bitan. Poznat, nepoznat, važan ili nevažan, razveden, gol, polugol ili glup komentar… Nije važno je li pisac, političar ili pevaljka!

Priznajem. Kriva sam. Komentar toliko govori o nama, o društvu u kojemu živimo. Otkriva naše strahove, ograničenja i ponajviše prosipa žuč. Čovjeka naprosto zabrine koliko ogorčenih, nesretnih, nezadovoljnih ljudi imamo skrivenih iza ekrana. Internet hrani njihovu glad. Internet im daje moć. Tu su hrabri. Tu žive i rastu i razvijaju se. I pljuju po svemu…

Recite mi, koliko ste puta nasjeli na dramatičan naslov da biste shvatili da se iza njega krije jedno veliko ništa i da ste upravo potrošili svoje dvije minute na to veliko ništa? Nije ovo kritika kolegama. Ta mi i onako živimo od vaših klikova, pa čemu se buniti protiv malo vještih trikova. No, tužna je činjenica da nam se lagano prikradaju priče iz američkih filmova. Ubojstva, zlostavljanja, paljbe, pucnjevi…. Ne znam jesmo li to nekad davno dobro skrivali ili smo doista pod utjecajem ludih, glupih zapadnjaka… Zapadnjaka koji možda ni ne znaju gdje je naša mala točkica na planeti, osim ako nisu ljubitelji košarke. Upravo nam te priče pokazuju koliko smo veliki ljudi, a koliko opet mali. Koliko dobro radimo svoj posao, a koliko smo uljuljani u ono „ne talasaj“.

Daleko od toga da smo mi zlatni. Imamo problema sa svim mogućim pravilima. Imamo problema s tolerancijom na svim razinama, pa i na razini sise i guzice… Uzmimo samo naše ponašanje u prometu. Moram vam priznati da sam najviše i najžešće prostačila za volanom. Ne znam što je tim muškarcima, ali čim vide kokoš u automobilu, kao da ih uhvati šiza. To odmah na trubu, odmah maše rukama, odmah te šalje u rodno mjesto. Nema veze što ti uredno čekaš da se netko isparkira kako bi se uparkirala.

Ne volim se voziti ni u tramvajima, pa ni ovim novim, jer ne daj Bože da je gužva i da ti je teško izaći – vozač će te zatvoriti, iako su ti ruke i vrećica van tramvaja. A tek da te pričeka, iako vidi da bjesomučno trčiš za njim? E, taj film nećeš gledati. O razno raznim dizanjima neću ni pričati. Sve je na minut. Sve. Za žmigavce i ograničenja kao da nikad nismo čuli.

pexels-photo-325900

Samo ću vam navesti jedan primjer. Moj prijatelj je otišao u Australiju na neko vrijeme. Znate što mu je najgore bilo? Promet. Ako piše 60, svi se voze uredno 60 u svim mogućim i nemogućim trakama, i rade laganu kolonu. Poštuju pravilo. Slijepo! Njega je to dovodilo do ludila. Posve mu je urođeno prebaciti se u lijevu traku i po gasu. Ali, ne ide to tamo tako lako. Posebno kada te opale po džepu.

No, vratimo se mi na malo prizemnije stvari. Odosmo nadugo i naširoko u filozofiranje, a tu sigurno niste došli da vam netko (ja) prosipa pamet… Ovaj tjedan sam pomagala urednici oko izvlačenja darivanja za čitateljice. Pravila su posve jednostavna i jasna. Mislim da su najjednostavnija u ovom internetskom svijetu. No, nikad neću shvatiti taj hrvatski, buntovni duh. Iako piše samo se jednom možete prijaviti, Hrvatice to nisu u stanju ispoštovati. Zar zaista mislite da to nitko ne vidi i da nikome nije važno?

E, pa meni je važno.

essentials by Artistry™ Hidratantna krema iz Amwaya može biti vaša! Što trebate?

  • U komentare ispod objavljenoga članka, na našem webu, komentirajte što poželite

Prijave primamo do 18. srpnja, točno u podne.

Pokloni će biti poslani samo na adrese u Hrvatskoj. Random.org bira, a dobitnici nakon objave svoje podatke (ime i prezime, adresa i broj telefona) dostavljaju u inbox na našem Facebooku. Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.

Možete se prijaviti samo jednom!

Dobitnica Vanja Keglević!