Drama Queen: Samo šamar

šamar

Bilo mi je toliko slatko prije par dana gledati ljude u šetnji kako pokušavaju zgroženo ne buljiti u modricu na mom vratu. Srećom, ljeto je, sparina, vrućina i dokaz vrlo vidljiv svima. Vjerujem kako je većina pomislila: “Kurva! Kako samo ponosno pokazuje ostatke vruće noći!“. Ne znam je li tko pomislio: “Bože, nije valjda da ju je muž pokušao zadaviti!?“.

Oni koji me malo bolje poznaju, možda bi prije pomislili na davljenje negoli na ljubavni ugriz, uzevši u obzir moj prgavi karakter. Ali, žao mi je što ću vas razočarati, radi se samo o punkciji moje štitne žlijezde. Otud moguće i spomenuti problemi karakterne prirode.

Zanimljivo je hodati okolo modar. A da vam ne kažem da nitko ništa ne pita. Samo gledaju. Pokušavaju te gledati u oči, ali – pogled je izdajica. Skrene uvijek malo niže.

Ne znam čega se više boje – seksanja ili nasilja.

Tko se tuče, taj se voli

Za one neupućene, fine i kulturne, postoji i seks u kojem se ljudi vole malo tući, čupati, pljuvati i slično. Uživaju danima u ogrebotinama, modricama, otiscima… Nije ništa sporno dok pristaju na to i dok susjede ne uznemiravaju. Grozno je kad ti netko satima vrišti, pa makar i od užitka. Još je gore gledati ona sretna lica, a ti na suhom. Zanima me koliko bi nas zvalo policiju kad začuje vrisak…

Na stranu moj (ne)uspjeli, možda i neukusni, pokušaj zabavljanja ženske populacije ovakvim lepršavim, nespretnim stilom, ali žene često završe mrtve. Jedan šamar u državi (u kojoj vjerojatno postoji još dosta oružja) nije bezvezna, bračna svađica, niti su, eto, bili malo živahni. Niti je, eto, malo vruće pa se izgubili živci.

Priznali mi to ili ne, stavimo na stranu i različite ekonomske situacije različitih obitelji, još uvijek je ista sramota napustiti bračnog partnera, druga, sup(a)utnika, pa makar on/ona bio i nasilan. Ponavljam, postoje i nasilne žene. Možda nisu jake na ruci, ali sigurno jesu na jeziku.

Teško ih je ostaviti iako su možda bili i registrirano nasilni.

Ne zaboravite, postoje i ona skrivena zlostavljanja u kojemu vam cijele dane netko kljuca mozak. Dobivate li kritike za svaki aspekt života ili osobnosti koji su vam nekad naveliko hvalili? Kako ste to od ujedinjenja srodnih duša postali poprište kronične napetosti? Jeste li, od nekad osobe pune samopouzdanja, postali netko kome je problem donijeti i najbezvezniju odluku?

U što su se pretvorili? Možda muž, možda žena, ali možda i otac ili majka… Vjerojatno postoji negdje i neko nasilno dijete.

I u redu je gledati svoja posla, živjeti svoj život i ne petljati se, ali mislim da se nasilnici i žrtve ipak mogu prepoznati.