Drama Queen: Savršeno nesavršena

Kao i u svakom poslu, tako i u ovome mome, puno je jala, puno zavisti i puno, sestro, nekih važnih baba. Nekad je teško ostati normalan među ljudima koji sami sebi pridaju neku enormnu važnost i koji se toliko forsaju u toj svojoj “savršenosti” i bitnosti da se iskarikaturiraju do neprepoznatljivosti.

Malo je stvari i malo je situacija u kojima sam se osjećala neugodno. Malo je ljudi koju su na mene ostavili neki tako dobar dojam da su u meni uspjeli probuditi osjećaj strahopoštovanja. Valjda ih sve vidim kao polugole sa strijama, celulitom i prištavom guzicom. A upoznala sam i misice i pjevačice i glumice i članove nekih kraljevskih obitelji. Davno sam naučila da ništa nije onako kako se na prvi pogled čini.

Imali smo sad, prije koji dan, za isprobati neke super, lude, personalizirane trapke. Uz sam poziv sam onako, posve iskreno, dapače – posve besramno, dala natuknuti da moja Kim Kardashian kanta neće, vrlo vjerojatno, stati u te dizajnerske krpice. Jer, osim problema s grudnjacima, ja imam problema i s hlačama. I to nema veze s kilama. Moja guzica je uvijek velika, moje noge su uvijek mišićave… Jebu me proporcije i tijelo koje je nekad davno bilo aktivno svakodnevno po 2 sata. Ali, to su moje proporcije, moje tijelo i nije me nimalo sram što sam jedina doma otišla praznih ruku…

Što je to normala?

Toliko često sam čula izjave poput ove: „Ne znam što joj se dogodilo. Ona je bila tako normalna žena“, da ne znam što je to normalno. Uporno pokušavam standardizirati to normalno i ne mogu dokučiti što bi to bilo. Osobito kada smo mi, žene, u pitanju. Je li normalno izaći bez pudera u večernji izlazak? Je li normalno biti vječno u tenisicama? Je li normalno cijele dane jesti samo salatu? Je li normalno imati koje kilo viška? Je li normalno sve ono iscrtavanje obrva koje neću shvatiti do kraja života? Je li normalno hodati zakopčan ili je normalno izbaciti sisu i pola guzice? Je li normalno da su sve fotografije na Instagram profilu u znaku runa zaklane ovčice na koje je poslagan neki proizvod? Je li normalno da na fotografijama kave ili hrane ne postoji nikakva fleka ili je normalno da sam zasrala pola kuhinje dok sam skuhala sasvim običan puding?

Ja, evo, stvarno ne znam što bi od navedenoga bilo normalno, a što bi bilo nenormalno. Jedino što sa sigurnošću mogu tvrditi  je činjenica da ne postoje savršeni ljudi. Ne postoje savršeni životi, ne postoje savršeni poslovi ili savršene prilike, pa ni oni dobro nam znani savršeni muškarci koji, gle čuda, čekaju samo nas. Svi smo satkani od mana i vrlina i po njihovoj jedinstvenoj kombinatorici samo upravo posebni. Preslikat ću to i na fizički izgled… Pjegice, velike guzice, male sise… Kosa koja se zamasti drugi dan ili nokti koji pucaju… To je to! To smo mi. Savršeni sa svim svojim nesavršenostima.

Ne stavljam se u kalupe. Nemojte se ni vi ukalupiti. Ne trudite se biti normalni…

Jedino u što mogu biti posve sigurna je to da je karma jedna velika kučka i da nas, normalno, dočeka kad joj se najmanje nadamo. I ne izazivajte karmu. Ne izazivajte je jer će vam upravo karma dati po toj vašoj guzici, bila ona velika ili mala, bila ona u dizajnerskim ili nekim jeftinim trapkama! I to će biti skroz normalno!