Drama Queen: Tako je to….

žrtve nasilja

Jedan, dva, tri… Nagužena preko njegovih koljena, broji ritmičke udarce po ovećoj guzici razapetoj u crnim, čipkastim, pomalo trošnim gaćicama… Jedan, dva, tri… Trese se njeno salo i celulit… Njegovi ritmički udarci odnose je u subspace u kojemu više nema pranja i peglanja veša, kuhanja ručkova, dječjih zadaća ili neplaćenih kredita. Tako je to u braku… Tup, tup, tup, odzvanjaju udarci… Dok ga prima, čupa joj divnu, baš ispeglanu kosu… Čvrsto je drži i govori joj kako je prljava kurva… Njegova prljava kurvica. I baš ga voli… Tako je to u braku…

Znate, ja shvaćam da je to tako u braku kada se radi o poklonicima BDSM igara koji zajedničko zadovoljstvo dožive u odrazu crvene guzice u zrcalu spavaće sobe. Shvaćam ja i zadovoljstvo u gledanju suzama razmazane šminke dok se guši u njegovu ponosu…  Shvaćam ja i muškarca i njegovu potrebu da, posve nag, kleči pred ženom obučenom u kožu, s bičem u ruci. Shvaćam ja i da je nekima sve to prljavo, bolesno, grozno… I neshvatljivo.

woman, bdsm, fetish

Shvaćam ja i kako je nekima neshvatljivo da je moja Tera znala spavati ispod mojih nogu. Tera je, znate, pas… Shvaćam čak i da je to Markićki bolesno, jer njoj je puno stvari bolesno.

Shvatila bih ja i shvaćam štošta. Smatram se ženom širokih pogleda na svijet i ženom svjesnom da nikad neću moći biti feministicom, jer ne mogu samo tako braniti baš sve ženske stavove i pozicije. Jer, priznajem, nekad smo same krive za neke stvari… Ali, trudim se nikoga ne osuđivati i svakoga (pokušati) razumjeti…

Ali, kada ti netko tko je žena, socijalni radnik, pa eto čak i ministar obitelji i mladih kaže da je „to tako u braku“ neshvatljivo se naježiš. Znam da dokone babe strepe nad pojavom mladog, uspješnog i sjebanog Christiana Greya, ali ovo je previše i za dokonu babu… I sve to još toliko nespretno, s takvim tupastim osmijehom dok blejiš u kameru i gutaš mikrofon uporne novinarke koja te još više tjera da se zapetljaš… I prtljaš i petljaš i zapravo nam svima kažeš kako smo glupi jer je TO tako u braku… Jer je to tako u 4 zida nečije kuće omeđene smeđom ogradom. Tako je to… Zakleli su se do kraja života u nekoj pozlaćenoj Crkvi i to još i na dobro i na zlo… Pa, šuti, kad je zlo, i trpi. Nemoj da susjedi vide, da čuju, da pričaju… Obitelj je svetinja! Žrtvuj se za tu sjebanu djecu!

Ne vjerujem u koncepte i kalupe majke, ponosne Hrvatice, žrtve za dobrobit obitelji. Ne vjerujem i nikad neću!

Ne vjerujem niti u takvog oca.

Nekad se stvarno pitam koje to mi stavove imamo, kakve stavove zastupamo i čemu učimo ovu djecu u toj našoj svetoj, presvetoj, najboljoj i najpametnijoj Lijepoj Našoj!?

Tako je to u poslu – ne plaćati dospjele obveze, radnike, namjestiti, podmititi i igrati prljavo…

Tako je to u državi – gule te porezima, prirezima, doprinosima, kaznama, pravilnicima, izmjenama i dopunama, parazitiraju na tvojoj grbači praveći se važni…

Tako je to kod zapošljavanja – dušo, nisi netko nečiji, unatoč sposobnostima ili se jednostavno osjećam ugroženo. Ne dam nikom svoju foteljicu…

Tako je to kad moraliziraš – petljaš se u sve i svašta. Onda imaš pravo osuđivati tuđe mačke, pse, ptice, iguane… Pa i izbor seksualnog partnera… Ili ne pogledaš film, ali ga popljuješ kako kakav stručan kritičar!

Tako je to kad si veći kršćanin od Krista – pa opravdavaš i kamenovanje… Jer ti si jedni bez grijeha!

Tako je to u braku – ako te zašamara, kaže da si glupa i beskorisna, sigurno si to nečim zaslužila. Razmisli… Dobro razmisli i budi žrtva. Sigurno ćeš u raj!

Tako je to u braku – ako te žena ne šamara, ali te konstantno razapinje jezičinom, možda si i ti zaslužio… Možda si kriv za sve!

Jednostavno rečeno, tako je to…