Nisam se „uguzila“, „uhljebila“ ili nešto slično. Nisam. Trebala sam slušati starije i pametnije. Mislila možeš sam sve, odnosno mogu ja sve. Bila sam zaista umišljena računajući kako IQ iz nekog glupog testa znači nešto. Da sam posebna. Nezamjenjiva. Budala!
Vjerovali ili ne, na jednom psihološkom testiranju ugledne kompanije, taj moj IQ i osebujan karakter, a vjerujem i izgled, upravo su bili odbijenica. Ma nitko ne voli galamdžije, da smo odmah jasni! Rekoše mi da se ne bih uklopila u njihov tim, ili kolokvijalno, ne uvlačim se nikome, a niti ne ližem. Poznajući njih i još par mlakonja zaposlenih tamo, vjerujem da bih za par dana bila luda od sporosti i tromosti velikih sistema. Iskreno, ni ja samu sebe ne bih zaposlila. Važno je ono #netalasaj.
A da sam bila istinski pametna, pametna onoliko koliko mislim da jesam, poslušala bih savjet jednog starijeg rođaka, pa sam danas mogla biti tko zna što i tko zna gdje! Hvala mu. Znam da je kritičan, pa sam sretna jer me simpatizira i ima tako visoko mišljenje o meni. Kaže mi kako sam trebala učiti iz njegovih grešaka. Ali, što sad? Kasno sam se svega sjetila.
Ljuta sam i na oca i mater što se nikad nisu „uvalili“ u kakvu dobru firmu, jer je posve moderno u ovoj zemlji imati bilo kakvu prednost ako si nečiji sin ili, ne daj Bože, kći. Ljuta sam što se nisu preselili, odselili. Ljuta, jer tko zna kakve smo sve opcije i šanse propustili i ispustili. Ljuta sam i što sam bila relativno dobar student, pa nisam studirala desetak godina koliko je to tada bilo popularno. Ljuta sam i na svoj prvi, „pravi“ posao koji me „odredio“ za vijeke vjekova. Ljuta što ne sjedim u nekoj agenciji, ne turpijam crveno obojene nokte, premećem po papirima i što ne pušem kad me netko nazove. Ljuta što ne lupam potpeticama po mramornom podu kakve značajne institucije. Ljuta sam i što imam tako glupo valovitu kosu da je ni kratku na ovim sparinama ne mogu upristojiti. Uh, što sam bijesna na Anu Gruicu jer je tako lijepa obrijane glave. Ljuta jer ne stanem više u “onu” haljinu. Bijesna. Ljuta. Amen.
