Jeste kad imali „farsa vezu“? Ono jedno najobičnije g**** od veze, ali ne dirate u njega jer znate kad krenete kopati da je smrad neizdrživ? Ne postoje deterdženti, omekšivači, sprejevi i dezići koji bi ubili smrad toga što ste sebi dopustili u životu. I godinama skupljate hrabrost, tražite rukavice ili štap, da dirnete u to. A da ne govorimo koliko si lijen čistiti, kad konačno kreneš kopati. Svjestan si da stavljaš masku, udahneš i zakoračiš u još jedan lažni dan, odgađajući posao za neka bolja vremena. Kaže mi prijatelj, 90% veza je farsa. Znaš ono, kredit, auto, stan… Svatko na svojoj strani kreveta. Strašno!
Prije par dana, posve slučajno i poslovno vezano, srela sam njegovu dobru prijateljicu. Odmah sam se sjetila tko je, iako se nismo vidjele ni čule nekih desetak godina. I obje smo se dobrano promijenile. A i dok smo on i ja bili skupa, nije da smo se nešto družile. Bila je i ostala suprotna meni i mojim interesima, pa mi tako nije nikad nedostajala. Iako mi neki ljudi nedostaju. Pokušavali smo održati odnos, ali je naprosto bilo teško sve skupa organizirati. Sjećam se jednog dječjeg rođendana na kojem smo se našli on, moj novi dečko/partner i ja. Mislim da me nitko nikada nije izvrijeđao poput njega taj dan. Žalosno je kad se više ne sjetiš ničega, nego samo onih ružnih scena. Žalosno. A znam da nam je nekad bilo i lijepo. Znam da nam je nekad bilo savršeno, jer smo se voljeli. Ah, kako ljubav splasne. Kako ljubav nestane kad se ne trudiš, kad sve uzmeš zdravo za gotovo, kad je ne njeguješ, kad ne razgovaraš, kad se mučiš, kad odrastete u dva suprotna svijeta. Teško je shvatiti da više nemate ništa zajedničko, da ste dva stranca. Da, susret me prisjetio dobrih i loših godina s njim. Više onih loših, s guranjem glave u pijesak, poput noja. Bila sam mlada, tješim se.
Foto: pixabay.com
Upravo ovih dana, proživljavam još jedan prekid dvoje ljudi koji su u mom životu desetljeće. Kako je sama rekla, prekid farse. Prekid laganja samoj sebi da će jednom biti bolje. Kad pređeš u tridesete postoji onaj strah da ćeš ostati sama. Posve sama na ovome svijetu s mačkama ili psom. Bez djece. Usidjelica, prevedeno. Ali, zar nije bolje biti sam nego lagati svima, a ponajviše sebi? Zar nije lakše prekinuti glumatanja, prekinuti objašnjavanja i prekinuti već doktorirano izbjegavanje odgovaranja na pitanja? Jer, znatiželjni smo po prirodi, nos se voli gurati u sve.
Kaže mi, osjeća se oslobođeno. Pa, kako i ne bi!? Konačno dišeš. Otvorila si prozore i vrata izazovima, novi, čišći zrak će ući. I bit će teško. Navika je tako loša prijateljica. A godinama smo pretresale ta njena g****. Godinama i ništa! I godinama sam se ljutila na nju. Nije mi bilo jasno zašto se jedna tako divna žena muči. Divna izvana, a još više iznutra. I sretna sam jer se jedno jutro probudila, pronašla snagu i samopouzdanje, pa vrisnula – dosta je!
