Drama Queen: Who, bolan, cares!?

Kao da sam (konačno) postala prava, čangrizava, usidjelica. Nije da mi se to nešto sviđa, ali tko me pita. Biološki sat otkucava i vidim da više ništa nije kao prije. Kukovi su širi, gravitacija, što naprijed, što otraga, čini svoje i nema mi druge nego se pomiriti da je to tako. Ono što me fascinira, a što me u drugu ruku i zgražava, je činjenica da sve više sličim mojoj materi. A ona je bila sveopći mrgud. K tome još i mrgud s migrenama. Mislim da nitko ne želi sličiti vlastitoj majci! Recite mi ako se varam! U pubertetu nam je najveći problem, kroz odrastanje nas nikako shvatiti, a moja je prerano umrla da bih vam mogla reći kako će jednog dana postati desna ruka… A vidim kako mnoge mame stoje iza svojih uspješnih kćerki!

Evo, mrzovoljno klikam te neke obavijesti za GDPR i mislim se kako te neke majke na svojim otvorenim profilima nasnimavaju (javno) djecu. Tko li štiti njihove, dječje podatke!? Jesu li dali priVOLU da ih itko snima? Hoće li biti posljedica? Hoće li biti jednoga dana: “Kujo, nasnimavala si me!”

Ne znam je l’ to do materinih gena ili me ovo vrijeme ubi, ali eto… Mrgud! Sve se više povlačim iz tzv. javnoga života, života jedne posvuduše, posjetiteljice evenata. Sve su češće glavobolje i mrzovolja. Mlađe generacije grabe naprijed i spremna sam se izmaknuti da eto one učine svoje. Da ostave traga. I, vjerujte mi, u meni nema niti trunke ljubomore. Nema se tu na što biti ljubomoran.

U moru onih meni tako omiljenih, brojnih, poznatih osoba koje se pojavljuju na događanjima koja prestajem pohađati, shvatila sam da postoje osobe kojima je jedini cilj zadržati titulu poznate osobe iako ni meni, a mislim niti njoj samoj, nije jasno po čemu je to poznata. Glumice koje ne glume godinama, barem u nečem gledljivom, influencerice koje ne utječu ni na što, neke pevaljke… Sve mi se više čini da se u moru naših ljudskih kompleksa i zavaravanja upravo našla ekipica koja baš od tih kompleksa ide raditi biznis. Tako debele, iskompleksirane curke postaju plus size modeli, a prištave, kozičave velike makeup stručnjakinje.

Mama me nije voljela dovoljno…

Prije koju godinu sam vodila veliku raspravu s jednom prijateljicom. Ima stila, ima ukusa, a bome ima i milijun kompleksa. Što s potrebom, što bez potrebe. I ono, svatko joj je kriv za nešto. Gotovo da bih čula u svakoj drugoj rečenici mama me nije voljela dovoljno, sestra je bila prva i jednu plejadu besmislenih opravdanja za stvari i događaje kojima je sama krivac. Nisam se dala nešto smesti dok me pokušavala uvjeriti kako je to baš tako, a na koncu prestala sam i savjetovati. Nekad bi prije zid shvatio poantu nego bismo mi pogledali u sebe. A i kamen bi prije pustio suzu nego li ja popustila gluposti.

Znate, taj stav ja sam princeza i on mora ovo ili ono? Ili sve su ljubomorne na mene? Rijetko kad to u stvarnom životu dobro završi. Plus toliko šminke i parade? Znate li kako to ujutro završi kada se razmazani probudite kraj nekoga tko vas je gledao savršeno nacrtanu i još k tome u stezniku? Najgora stvar koju sam ikada doživjela je priznanje da se uvijek diže pola sata prije njega i trči u kupaonicu da se popravi. Zamislite, koje je to opterećenje!? Zamislite kakav je to život!? Ja to ne bih mogla. Ni u ludilu! I ni za koga!

Poput nasukanog kita, zavaljena u ležaljci na jednom zagorskom brdu sa svojom najdražom L., djevojčicom na pragu puberteta, s najvažnijim problemima u životu, pokušavajući odgledati jedan, navodno, inspirativan video/reklamu o ženama, snazi žena, inspiraciji i hodanju kroz travu u reklamnom proizvodu, doživjeh prosvjetljenje. Besmisleno se boriti protiv vjetrenjača. Besmisleno je pokušavati objasniti širu sliku i tražiti u svemu neki viši smisao. Kako bi rekli Bosanci: “Who, bolan, cares” za te tvoje idiotarije, DQ? “Who, bolan, cares” , kako reče L., što pravim(o) majmuna od sebe, dok me uči hair flip pogledan na 358 videa i s 13 godina zna sve o konturiranju podbratka. Pusti ih, neka uče. “Who, bolan, cares” što su izgubili samokritičnost i dodir sa stvarnosti. Možda je tako i bolje… Jednom će i to izaći iz mode. Sve izađe! Zajeb je samo što se u jednom trenutku vrati!