Srećom, voljela sam matematiku. Voljela sam fiziku. Čak sam se vidjela u tim, meni tako logičnim i jednostavnim, fizikalnim vodama. Ali eto, linijom manjeg otpora, u mom tinejdžerskom mozgu, učini se fizičarenje puno posla. Znate ono, ma tko će učiti, upiši nešto lako. Život je da se živi i malo zabavi u velikom gradu, zar ne?
A od zabave ne bi puno, studentski džeparac bijaše skroman. A i nisam se vidjela kao profesor u nekoj školi. Nisam sama sebi bila zgođušna profa u okruženju od stotine mladih testosterona. Glupača, kao da bih vječno ostala mlada i zgodnička, ako sam ikad i bila.
Sve je puta dva
Ne ljutite se prosvjetari, ali sve bih dala za malo praznika. Sve bih dala za red sunca i mora i neku dobru knjigu. Sve bih dala za rad s djecom, jer odrasli su tri stotine puta gori od razmaženog derišta. Vjerujte mi, s njima ne želite pregovarati. Danas bih možda imala manje briga, jer bi i tako moja plaća stizala iz nekog tamo proračuna koji se divno, nekim čudom, ipak puni. Ovako, već neke četiri godine, svaki mjesec ista priča, isti strah, isti stres. Nikako naprijed. Uvijek na istom mjestu, u redu za bolji život.
Prokleta kriza, recesija, rezanje troškova, problemi s naplatom i slično. Moja plaća je za mog poslodavca uvijek, odokativno, puta dva. Pa ti računaj. Računamo i ja i moj poslodavac, svaki mjesec skupa u nekom čudnom strahu.
Kako bi rekli u onim reklamama, ali to nije sve! Nije samo to puta dva, sve u životu ispada puta dva. Svaki zakašnjeli račun, svako odstupanje od cash flowa, sve puta dva. Pa i nekakava glupasta kazna. Koliko je dvije trećine nečega? Matematika je jako važna kad se ideš prepirati na cesti sa strašnim stričekom policajcem, žuto ili crveno. Djeco, jako je važna matematika, jer je uvijek crveno. I kad hopsaš na sud jer je zaista bilo žuto, ispadne crveno, makar zbog gubitka vremena.
I koliko onda dođu one dvije trećine? Dođu točno toliko da si glup. Dođe točno toliko da si u žurbi i ljutnji uplatio 6 kuna i 66 lipa manje, pa si blokiran. I trčiš ljut teti u FINU, kao da ti je ona nešto kriva, jer sve je puta dva. Ali, to nije sve! Naplaćena ti je još ona jedna trećina, koji su ti navodno oprostili, i još nekakav nepotrebni, posve glupi trošak, kojim puniš neki tamo proračun. I kazna ti opet dođe puta dva, jer uračunaj živce i stres i po kunu u kasicu za svaku psovku. I sve ti u životu dođe puta dva.
Foto: Pixabay
You must be logged in to post a comment Login