Drama Queen: Radno vrijeme

Pokušavajući dogovoriti jedan sastanak, slatko se nasmijah. Naime, svi koji imaju doticaja s predstavljanjima različitih proizvoda, otvaranjima kakvih dućana i slično, potvrdit će vam kako je za njih četvrtak najgori dan u tjednu. Dok većina normalnih ljudi proklinje ponedjeljak, eventuše, posvuduše, poput mene, mrze četvrtak. Skitanje po sastancima, završavanje započetog i posjećivanje različitih događanja, još ako se trebate malo upristojiti, znaju razvući moj radni dan i na 12 sati. Nemam sindikalistu, a i sama sam sebi šef, tako da se nemam gdje niti pobuniti, a niti kome štrajkati. Uzalud dogovarajući sastanak, čovjeku sam napisala kao bi mu bilo najbolje da i ne izlazi iz tog ureda, ako provodi 12 sati dnevno radeći. Kakav futon, krevet, madrac u kutu i spužvica za oprati se. Posve dovoljno! Skromno mi je priznao kako koji put spoji fotelje, pa zadrijema. Posve ga razumijem.

Ponekad inspiracija ne pita ni za dan u tjednu, ni za sat, pa se i vikend zna provesti u istraživanju ili piskaranju. Tako dođeš do loših ili malo boljih tekstova. Moj cijeli svijet je ono što me trenutno hrani, piskaranje. Tu dolazimo do pričica o radnom vremenu.

Volimo poticati na poduzetništvo, osobito ženski orijentirani portali. Pro Woman Conference, Kongres poduzetnica, Vedriona, Obiljka… Vrištimo kako mi možemo sve. Možemo biti žene, majke, domaćice i uspješne poduzetnice.

usisivač, kućanski poslovi

Bilo koja od vas, koja radi sama za sebe, nasmijat će se pojmu radno vrijeme. Svaka će priznati da radi onoliko koliko je potrebno da se nešto završi. Zar ne? Nekad 12 sati, nekad 4… Radi se i noćna, pa se i dežura... Postoje i one koje si mogu uzeti slobodan dan kad požele, zar ne? Jednako tako postoje i one koje razmišljaju o poduzetničkim vodama, ali ih je strah. Mogu vam reći da tu nema borbe za prava, radno vrijeme, broj dana godišnjeg odmora, bolovanja i slično. Ali, potvrdit ću da ste i sretnije i da vam je u istu ruku i teže. Isto tako, moje samozaposlene prijateljice i ja, podrška smo jedna drugoj kad kukamo o neuspjeloj naplati, birokraciji, umoru ili kad jednostavno čestitamo jedna drugoj na kakvim malim, sitnim pobjedama.

Dok smo negdje u rujnu prošle godine čitali o sretnim Šveđanima koji uvode šestosatni radni dan koji bi trebao utjecati na smanjenje bolovanja, sretnije osoblje i veću učinkovitost, ovih dana razmišljamo o našem devetosatnom danu sa ili bez plaćenih pauza. Analizom podataka Eurostata shvatila sam da građani siromašnijih članica Unije rade dulje. Valjda nadoknađuju zaostatak u toj famoznoj produktivnosti, dok zapadni radnici, pak, rade kraće. Slijedom istoga, očito su učinkovitiji stoga imaju više vremena za odmor. Mi smo, očito, neučinkoviti. Opet mi je to neshvatljivo kod nas Hrvata, za koje će strani poslodavci, ako smo otišli trbuhom za kruhom, reći da smo vrlo, vrlo radišni. No, dobro, i tako smo često zemlja apsurda, pa što se sad čudim neučinkovitosti?! Još jedan od apsurda je i provala u službene prostorije PU zagrebačke. Apsurd iz filma o nekom agentu 007 ili Brzim i žestokim broj 10. Ne znam kako je u drugim gradovima, ali nekako s proljeća napunile su se i terase. Ne znam radi li se o plaćenoj ili neplaćenoj pauzi ili sastanku uz kavicu…

Isto tako, vjerujem kako privatni sektor ne razumije javni, a bome niti javni privatni. Da se mene pita, nitko tko nema iskustva u privatnom sektoru ne bi trebao raditi u nekoj javnoj instituciji. Ona teta na nekom od šaltera, koja mi nervozno prevrće papire iako postoje „e“ ovo i “e” ono, ne bi mi radila bez da je prošla praksu u kakvoj firmi od 10, pa onda od kojih 100 ljudi. Ono, koji mjesec, čisto da shvati o čemu se tu radi. Zašto, pitat ćete? Svi mi s malim firmicama to vrlo dobro razumijemo. Donedavno sam se smijala nekom pečatu koji bi trebao označiti da je dokument likvidiran. To vam je ono, direktor sam, tajnica, čistačica u svojoj firmici i sad ću sama sebi pucati pečat, koji bi trebao nešto potvrditi, na oko 3 ulazne fakture. Apsurd!

Da vam pojednostavim, jer očito samo seks razumijemo, to vam je kao vic o Muji, Sulji i grupnjaku i onom Suljinom: “Ma dajte da se malo bolje organiziramo, jer već 3. put pušim!!!”.