Dubai epizoda – kako sam dobila posao

80 dana – toliko mi je trebalo da pronađem posao u Dubaiju. Oni koji to čitaju iz Lijepe naše uglavnom će reći puno je to, pogotovo uzevši u obzir da sam napustila siguran posao ovdje, no oni koji su i sami u ovoj pustinjskoj metropoli, reći će vam da sam se uspjela zaposliti gotovo rekordno brzo. Pogotovo kad se uzme u obzir nezgodan tajming u kojem se sam se odlučila na ovu avanturu.

Istina, mogla sam i ranije pronaći posao da sam željela raditi na pozicijama poput recepcionerke, prodavačice ili sl. koje su uvijek tražene, ali bila sam odlučna u namjeri da pronađem posao isključivo u struci. Očekivanja sam postavila realistično, znajući da ne mogu na funkciju s koje sam otišla, ali opet sigurna da me negdje čeka posao koji odgovara mom iskustvu i kvalifikacijama.

Na putu do ureda

Sve se dogodilo u sekundi

Vozeći se u taksiju na proslavu Kikičinog rođendana u petak navečer (21:30 po lokalnom vremenu) javila sam se na poziv s meni nepoznatog emiratskog broja. Ispostavilo se da zovu iz jedne privatne estetske poliklinike da pitaju mogu li sutradan doći na razgovor za posao. Bilo kad između 10 i 17 sati kažu.

Dok brzo prebirem po mailovima da vidim o kojoj se poziciji radi, razmišljam koliko ljudi su možebitno pozvali. Pošto je riječ o periodu između 10-17 h, zaključujem da je riječ o još jednom od walk-in intervjua koji su ovdje relativno česti – dakle poprilično kandidata.

Uspijem pronaći polikliniku u moru prijava za posao koje sam poslala. Pozicija – Social Media Specialist. Super! Odlučim na razgovor otići u tri sata popodne.

Čekam još dodatnih četrdesetak minuta u čekaonici – muškoj (nisam primijetila oznaku na vrijeme – ups!) – čudeći se pritom gdje su ostali kandidati.

U desetominutnom razgovoru za posao koji je uslijedio, uspijevam doznati da drugih kandidata nema i da ako želim taj posao, on je moj. Sviđa im se moj životopis i moj Instagram profil. Uspijevam ishoditi maksimalnu plaću unutar raspona koji su naveli u oglasu za posao, iako to nije generalno ona cifra kojoj sam se nadala u Dubaiju, dobar je početak…

Pa, eto da vam u kratkim crtama opišem kako izgleda raditi ovdje iz moje perspektive. Naravno, svatko od iseljenika koji su svoje mjesto pod suncem pronašli u Dubaiju, ima neko svoje iskustvo, no oni koji rade za arapske tvrtke, generalno dijele sličnu priču.

Dobro jutro, radni narode Dubaija


Podijelit ću s vama par crtica svog dosadašnjeg emiratskog radnog staža…

  • Na pitanje “Gdje si bio kad je Hrvatska igrala finale Svjetskog prvenstva u nogometu?”, svoj odgovor sigurno neću zaboraviti. Odrađivala sam prvi radni dan na svom prvom radnom mjestu u Dubaiju! Bilo je nezaboravno! Za početak, nezgodno sam procijenila koliko mi treba javnim prijevozom do posla (40 minuta), pa sam zakasnila dobrih 10 minuta. Al dobro, to je samo 10 minuta, tješila sam se. Da budem 100% sigurna da je medalja za zaposlenika mjeseca moja, tražila sam ih odmah da izađem sat vremena ranije, kako bih bila sigurna da ću stići na vrijeme na tekmu desetljeća. P.S. Hvala našim Srebrnima, sad svi ovdje znaju za’ Kroatiju’!
    -Kad me prijatelji pitaju koliko je drukčije raditi u Dubaiju naspram u Hrvatskoj, ovo je detalj koji im prvi spomenem… Znate kako kod nas ljudi ustanu usred posla i izađu na famoznu “čik-pauzu”? Tako ovdje ustanu od radnog stola i odu se pomoliti. U uredu imamo dvije molitvene prostorije – jedna za muškarce, druga za žene.
  • Što se tiče odlaska po kavu, za tim nema potrebe. Naš presimpatični office boy svako malo dođe i pita treba li nam nešto. Čim dođem ujutro, odmah dolazi i on s mojim cappuccinom u rukama. Pošto je vidio da kupujem banane (ovdje se prodaju na kiosku zapakirane jedna po jedna) sad mi nosi i bananu, jer kaže da nema potrebe da trošim novac na to.
  • Kad me pitaju kakva mi je ekipa na poslu, odgovorim da djeluju simpatično. Naime, kao jedina osoba koja ne priča arapski, često samo klimam glavom dok slušam njihove razgovore. Nažalost u 80 besposlenih dana ovdje od arapskog sam uglavnom naučila samo psovke – a one su ovdje haram (zabranjene zakonom).
  • Bez obzira na komunikaciju koja se u uredskim hodnicima uglavnom odvija na arapskom, zahvaljujući divnim kolegama iz “Social Media” odjela uspjela sam puno i naučiti u ovom periodu u kojem sam tamo, jer ovdje kad se radi, stvarno se radi.
  • I za kraj, nešto što je vrijedno za napomenuti i na što su me gotovo svi upozorili! Kako lako dobiješ posao ovdje, tako lako ga možeš i izgubiti. Doslovno preko noći. Oni odluke donose brzo i bez previše premišljanja. Na tebi je da konstantno dokazuješ koliko vrijediš i da s vremenom napreduješ. Često mijenjanje pozicija i poslodavaca, ovdje je prilično uobičajeno. Ovo tržište prepoznaje vrijednost znanja i svako iskustvo te vodi nekom drugom, a ja se najiskrenije veselim nadolazećim izazovima i svemu što mi ovaj novi život nosi.