Dubai kao mjesto za život – obećani grad ili umjetno carstvo?

dubai

Ovaj kozmopolitski grad osim što je atraktivna turistička destinacija, postaje i stalan dom onih koji odlučuju potražiti bolji život. Zašto je tome tako, pokušala nam je dočarati 29-ogodišnja Maja, koja je Hrvatsku napustila prije tri godine, a ljubav, posao i mnoštvo drugih razloga zadržali su je u toj raskošnoj pustinji.

Kako se uopće dospijeva u Dubai? Koji poslovi su najtraženiji?

Firme ljudima koje dovode izvana obično daju vizu na godinu dana, avionsku kartu, plaću te smještaj ili novac za troškove smještaja. Recimo 1.200 eura (6.000 dirhama) je neka osnovna plaća i to za posao bez fakulteta – za nas bijele Europljane. Filipinci će raditi isti taj posao za trećinu tog iznosa. Ok, 1.200 eura nije neka prebajna lova ovdje, ali nije ni loše za početak. Najlakše se nađe posao u IT sektoru, zatim strojarstvo, financije, trgovanje nekretninama te sve vezano uz turizam, hotelijerstvo i ugostiteljstvo.

dubai

A kako zaista izgleda život tamo?

Život ovdje je za 180 stupnjeva drugačiji od svega na što ste navikli ili bilo gdje u Europi! Ima svojih dobrih i loših strana, dakako. Dubai kao grad je internacionalna metropola gdje ima ljudi iz svih dijelova svijeta i totalno je opušten i “open minded”, za razliku od ostatka Emirata  i drugih arapskih zemalja. Ipak, daleko je od Europe. Nije to nužno nešto loše, meni je iskreno bilo dosta teško i čudno  prvih 10 dana tu, no onda sam se zaljubila u Dubai i sad ne mogu zamisliti da ne živim ovdje.

Ipak ovdje vlada drugačiji mentalitet, pa dok se navikneš na sve običaje, restrikcije, molitve i zamotane ljude (konstantno trebaš paziti kako se odijevaš), treba ti neko vrijeme da sve postane normalno. S druge strane, živiš u gradu s puno nacionalnosti, sve se konstantno mijenja, gradi,  otvara, novi ljudi dolaze… Imaš nešto  za raditi svaki dan u tjednu, nije samo hodanje po mallovima kako si ljudi misle. U svakoj zgradi postoji bazen i teretana, negdje i terena za tenis i squash. Pozitivna stavka su i zgodni susjedi sa svih strana svijeta, plus vrijeme je divno. Osam mjeseci u godini možeš provesti na plaži, osim ljeta kada je zaista jako vruće, no gotovo sve je ovdje klimatizirano, od autobusnih stanica pa nadalje.

Frajeri?

A frajeri kao i svugdje, ima ih svakakvih, od dragih, simpa, raznih fejkera, punih para, bez para, muslimana, kršćana, debelih, mršavih, zgodnih, napumpanih – ma ima svega!

A onaj dio o silnim restrikcijama u Dubaiju?

Kad ideš u mall ili neku državnu instituciju, moraš se obući pristojno – dakle ramena i koljena moraju biti pokrivena. Doduše, ima cura koje hodaju u kratkim hlačicama po mallu, njima se eventualno desi da ih zaštitar opomene jer postoji dress code. A kako ideš na plažu i van u clubbing, to nikoga ne dira.

Ljubljenje  i iskazivanje bilo kakve intime na javnim mjestima je zabranjeno, dok se držanje za ruke i pusa u obraz tolerira. Droge nema, droga je haram (zabranjeno). I zbog lakih droga možete završiti u zatvoru i biti protjerani iz Dubaija. Internet je cenzuriran, filmovi su cenzurirani. Titlovi naravno nisu ni na engleskom, što zna biti frustrirajuće.

Što je posebno drugačije u Dubaiju u odnosu na Hrvatsku?

Definitivno sigurnost – možeš ostaviti torbu bilo gdje bez bojazni da ti ju netko ukrade. Nema svađa, pljački, pijanih  vozača, tučnjava i napada na javnim mjestima. Standard je općenito ovdje puno veći nego u Hrvatskoj, no ako si samo turist, onda ovaj grad jest skup.

Kada ideš vaditi dokumente ili pak u bolnicu, sve je na licu mjesta i brzo gotovo, zaista je grad dobro organiziran. No moram priznati kako mi nedostaje Božić u Hrvatskoj, naša hrana, advent u Zagrebu, naši klubovi i kebab na okretištu Savskog mosta.

dubai

dubai

Foto: iStockphoto.com