Zašto neki ljudi više vole avanturu i društvo drugih, dok drugi više uživaju u samoći? Sve to je usko povezano s načinom na koji naš mozak shvaća nagradu, a znamo već da situacije, ne samo osobnost, su okidači za to kako se osjećamo, mislimo i djelujemo.
Teško je ljude kategorički podijeliti na ili introverte ili ekstroverte. Svi mi smo negdje na spektru između ekstrovertiranih i introvertiranih, a razne situacije ili životne okolnosti mogu nas navesti da se osjećamo ovako ili onako. Podjelu na ekstroverte i introverte prvi je popularizirao Carl Jung negdje početkom 20. stoljeća. Za ekstroverte se smatralo da dominiraju našim svijetom, bilo zato što više ljudi spada u ovu kategoriju, ili možda zato što su ekstroverti uglavnom glasniji!
Tko su ekstroverti?
Pojam ekstrovert odnosi se na stanje funkcioniranja gdje se osoba puni odnosno, crpi energiju iz toga da je u interakciji s drugima. Ljudi koji se identificiraju kao ekstroverti tražit će situacije, iskustva i društvene veze koje će im omogućavati što veći izvor tog “punjenja”, jer kada su ostavljeni sami, često se osjećaju dosadno ili neispunjeno. Pojam ekstrovertiranosti veže se uz osobe koje energiju dobivaju izvana i ekstrovertirana osoba se najčešće kreće u grupi – vrlo lako pronalazi svoje mjesto unutar neke grupe i to toliko snažno da će vam se činiti kao da je oduvijek tu.
Ekstroverti imaju jak entuzijazam koji je u većini slučajeva jako zarazan, no kada je riječ o suočavanju s nprr. emocijom tuge, ekstrovert će vam prije pristupiti na neki smiješan ili satiričan način ne bi li vas oraspoložio, nego što će vas saslušati i samo biti tu za vas. U teškim situacijama ekstroverti traže pomoć i to najčešće u smislu da progovaraju drugima o svojim problemima, a od drugih ljudi traže da im pomognu sagledati sve kutove situacije. Ekstroverti su često glasni, impulzivni, vole uzbuđenja i njihov fokus je na dobivanju energije iz aktivnosti. Neke od osobina koje vežemo uz ekstroverte su: društveni, pozitivni, asertivni, vole uzbuđenja, aktivni, teško im pada samoća.
Tko su introverti?
Introverti za razliku od ekstroverta se pune i odmaraju u samoći. Prema postojećoj definiciji, introvertirana osoba je ona koja preferira mirno i minimalno stimulirajuće okruženje. Često se osjećaju iscrpljeno nakon velikih druženja i treba im samoća kako bi se “napunili” i povratili si nivo energije. Introverti često biraju aktivnosti koje mogu činiti u samoći poput: čitanje, pisanje, slikanje, vrtlarenje i slično. Najvišu razinu koncentracije dosežu također sami, ne preferiraju neobavezno čavrljanje jer ga smatraju neautentičnim i žude za smislenom vezom s osobamaa s kojima komuniciraju. Introverti nemaju potrebu voditi glavnu riječ i najčešće progovaraju onda kada imaju nešto za reći.
Jedna od bitnijih razlika između ekstroverta i introverta je da introverti imaju iznimno bogat unutarnji svijet. To znači da će introverti trošiti puno vremena na razmišljanje, sanjarenje i da će prije promisliti o stvarima nego što ih zaista i naprave. To ne znači da je svaki introvert nužno i kreativac, ali gotovo svi imaju jedan unutarnji svijet koji im je jednako, ako ne i više blizak kao i svijet koji ih okružuje. Introverti u samoći najbolje odrađuju samorefleksiju, vrijeme troše na spoznavanje svijeta, razmišljaju o svom životu, smislu ili stvaraju umjetnost. Neke od osobina koje vežemo uz introverte su: dobri slušači, bogat unutarnji svijet, često kreativci i umjetnici, vole umirujuće aktivnosti i traže duboku povezanost u svojim odnosima.
Razlike među nama
Što je to što nas određuje hoćemo li više pripadati jednoj ili drugoj skupini ljudi? Potrebno je još naglasiti da je ovo dosta površno izlaganje jer niti jednu od gore navedenih podjela ne bi trebali uzeti zdravo za gotovo. Nekako mi se ne čini fer ljude staviti u ladice i oduzeti im priliku da nas iznenade i da nam s vremenom otkriju što se još sve krije unutar njih.
Gornja podjela na ekstroverte i introverte samo je okvirna smjernica u kojoj se ljudi u manjoj ili većoj mjeri mogu prepoznati. Ono što je bitnije od toga da sve klasificiramo je njegovati otvoren i znatiželjan um, njegovati našu različitost i vidjeti gdje to možemo učiti jedni od drugih i gdje nas te razlike u nama mogu još više približiti jedne drugima.
Ako pogledamo iz kuta tjelesne perspektive mogli bi zaključiti da se naš tjelesni sustav posložio nešto drugačije ovisno o tome da li smo više introvertirana ili ekstrovertirana osoba. Jedan od načina gledanja može biti da su ekstroverti otporniji na podražaje i da ih traže u većoj mjeri, dok kod introvertiranih osoba vidimo veću senzibilnost na te iste podražaje i najsretniji su kada je razina stimulacije niska. Istraživanja su pokazala da se tajna krije u razinama dopamina – neurotransmitera u mozgu vrlo sličnom adrenalinu.
Dopamin je neurotransmiter u mozgu. Ključan je za normalno funkcioniranje našeg organizma, a osigurava porast srčane frekvencije, protok krvi u srcu, mozgu, probavnom sustavu i bubrezima. Dopamin se javlja kao osjećaj nagrade, a odgovoran je za naše ponašanje koje se javlja nakon nagrade ili nakon što smo zadovoljili određenu potrebu.
Rezultati istraživanja pokazuju nam da su introverti jače osjetljivi na dopamin, te da imaju jako osjetljiv dio mozga koji nazivamo amigdala. Amigdala je dio našeg limbičkog sustava, našeg instinktivnog mozga i služi nam kao emocionalni regulator. Zadaća amigdale je da interpretira osjetilne podražaje u svijetu, te da te iste podražaje prevodi u naše fizičke reakcije. Introverti dakle imaju osjetljiviju amigdalu i to je jedan od razloga zašto se osjećaju iscrpljeno nakon interakcije s drugima. Amigdala kod ekstrovertiranih osoba nije toliko osjetljiva i njima treba upravo suprotno – da bi se osjetili živo i zadovoljno, ekstrovertima će trebati više podražaja. Taj dio našeg mozga i dopamin usko su povezani s osjećajem sreće i zadovoljstva, te je to jedan od razloga zašto ekstroverti često posežu za aktivnostima koji im dižu razine adrenalina i dopamina.
Psihologija danas promatra i utjecaj našeg ranog razvoja (0-3. godine života djeteta) na razvoj funkcija mozga. Ako dijete nije ušlo s roditeljimaa ili skrbnicima u stanje privrženosti (engleski: attachment), što u osnovi znači da postoji odnos koji dijete stavlja u optimalno biokemijsko stanje (namirena i sretna beba) i da mu nisu zadovoljene primarne potrebe, fiziološki je sustav djeteta bio izložen prevelikim količinama kortizola koji je imao utjecaj na prefrontalni dio mozga čiji zadatak je emocionalna regulacija. Tada nalazimo amigdale prenadražene i normalno je za očekivati da će takve osobe biti osjetljivije na vanjske podražaje.
Na spektru ekstrovert-introvert, gdje ste vi?
Odgovorite na svako pitanje s Točno ili Netočno, birajući odgovor za koji vam se čini da se odnosi na vas:
- Radije biram druženja jedan na jedan, nego velike grupe
- Uživam u samoći
- Ne volim neobavezne razgovore, ali zato uživam govoriti dublje o temama koje su mi važne
- Ne volim preuzimati rizike
- Rođendani su mi često stresni i radije ih provodim u uskom krugu bliskih ljudi
- Dobar sam slušač
- Ne volim sukobe
- Drugi me često opisuju kao “tih/tiha” ili “blag/blaga”
- Mogu se lako koncentrirati
- Preferiram izražavanje u pisanom obliku
- Uvijek razmislim prije nego što o nečemu kažem svoje mišljenje/stav
- Osjećam se iscrpljeno nakon izlaska i treba mi samoća
- Ne volim javni nastup ili neko drugo javno izlaganje
- Ne volim raditi više stvari odjednom
- Često se odlučim ne javljati na pozive
Ako ste na odgovore odgovorili s više “Točno”, to ste vjerojatno u većoj mjeri bliže na spektru introvertiranosti, dok će puno “Netočno” odgovora sugerirati da na toj skali više naginjete ka ekstrovertiranosti.
Činjenica je da način života danas više pogoduje ekstrovertima, no to ne znači da morate biti neuspješni ili da se morate osjećati nedovoljno dobro ako ste introvert. Carl Jung naveo je i činjenicu da ćemo često kod ekstroverta otkriti da postoji i njegova nesvjesna introvertirana kvaliteta, jer se sve ekstrovertirane kvalitete odigravaju u njegovoj svijesti, dok je svoj introvertirani dio potisnut u njegovom nesvjesnom umu.
S obzirom na to da profesionalno radim s velikim brojem ljudi i da zaista dolaze ljudi raznih karakteristika na terapije bioenergijom, ali i na našu edukaciju iz bioterapijskih vještina, mogu reći da mi je osobno jako zanimljivo promatrati kako smo različiti i kako različito reagiramo na određene situacije ili određene podražaje. Kada gledam naše certificirane bioterapeute i bioterapeutkinje koji su završili naše seminare, ono što vidim je da svatko od njih nosi neke karakteristike koje su vrijedne i koje će nekome zaista učiniti razliku. Nije bitno da li su terapeuti introverti ili ekstroverti, bitno je nešto drugo, a to drugo teško da ćemo staviti u neku ladicu.
Ne možeš srce staviti u ladicu.
autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra
