Čini se kako se u zadnje vrijeme otvara sve više privatnih biznisa, malih agencija, mikro kreativnih tvrtki, inovativanih uslužnih djelatnosti… a čini se i kako ih većinom otvaraju – žene. I dok je, i dalje, u korporativnom sektoru, elitistička niša top menadženta rezervirana za muškarce, žene su odlučile uzeti stvar u svoje ruke i raditi u mirnijem i humanijem okruženju. S Elizabetom Penić, vječno nasmijanom plavušom, vlasnicom Lollipop komunikacija, razgovarali smo o tom fenomenu, ali i o slobodi, komunikacijama, kreativnosti…
Jeste li zamijetili razlike između, uvjetno rečeno, muškog i ženskog menadžerskog rukopisa? Postoji li rodna razlika upravljanja biznisom?
Nikada nisam čula kolegu kako osjeća grižnju savjesti zbog usklađivanja privatnog i poslovnog. S druge strane, imala sam i nekoliko šefica iz pakla. Na ljudskoj razini, razlike nema. Dobri menadžeri su kao i dobri ljudi – nema ih baš puno. Globalno, razlike su velike. Muškarci su, pogotovo u korporativnom sektoru, u svakom slučaju u debeloj prednosti. To više nije potrebno posebno obrazlagati, jezikom brojki stvar je jasna – muškarci imaju veće plaće, brže napreduju, suvereno čuvaju top menadžarske pozicije…. No, mene ionako taj korporativni, liberalno – kapitalistički, libertijanski svijet – savršeno ne zanima.
Što Vas zanima? Što je onda, zapravo bio pokretač odluke za otvaranje vlastitog biznisa?
Sloboda. Još uvijek, svakoga dana, upijam sve okuse i mirise – slobode. I uživam u tom osjećaju. Voljela bih da Lollipop mojim kolegama i meni bude posao na kojem smo zadovoljni kao profesionalci, ljudi i individualci. Nema radnog vremena, ako nam se radi od doma – ok, ako jedan dan trebamo slobodu – može, nadoknaditi ćemo drugi dan, ako dobijemo novog klijenta – svi ćemo se nagraditi.
Sloboda i samoupravljanje. Doista se grozim hladnog i krajnje neempatičnog modela poduzetništva i upravljanja ljudima koji ih je sveo na iksiće u excelicama.
Komunikacija je baza vaše agencije, proteže se kroz svaki poslovanja. Što Vama znači komunikacija?
Komunikacija je 80 posto uspjeha. Pet posto možete zahvaliti formalnom obrazovanju, ostalih 20 posto vještinama kojima ste osposobljeni za posao koji obavljate, a sve ostalo, svaki novi uspjeh, novi klijent, novi ugovor – ovisit će o tome kako komunicirate sa svojim javnostima – bili to mediji, vaš nadređeni, klijenti, tim kojim upravljate. Još od formalnog obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer Hrvatski jezik i knjževnost, kada sam slušala predmet Retorika i govorništvo, preko dugogodišnjeg televizijskog iskustva i sada kao PR stučnjakinja i vlasnica Agencije za odnose s javnošću Lollipop komunikacije – za svaku stepenicu zahvaljujem sposobnošću kreativnog komuniciranja. Komunikacija je moja ljubav, strast i posao.
Mnogi još uvijek Vaše ime vežu uz televizijsko novinarstvo – posebno Latinicu. Žalite li za poslom u redakciji, novinarski žar plamti još uvijek u Vama?
Moram priznati da mi ponekad fali novinarstvo, no više kao nostalgično prisjećenje na vrijeme kada sam bila zaljubljena u taj posao, meni je tada novinarstvo bilo poziv, a ne posao. Bio je to kraj devesetih i početak dvijetisućitih. Tada sam kao mlada novinarka radila u televizijskim emisijama Špijunka i Nova Runda Olivera Dražića, a posebno me obilježila Latinica Denisa Latina. Živjela sam za svoje reportaže, danima peglala rečenice, mislila kako kritičkim osvrtima, pozivanjem na poštenje i toleranciju, nemržnju, možemo promijeniti svijet.
Elizabeta Penić
Novinarstvo ili PR?
Koliko god sam voljela televizijsko novinarstvo, s PR-om su stvari išle još lakše i prirodnije. To je ona situacija kada vam se sve posloži, prvi dan u PR-u shvatila sam da je to pravi posao za mene. Vrlo brzo sam savladala sva tehnička znanja, ostalo je sve išlo samo od sebe, bez stresa i uz puno veselja kada vidite da vaša imaginacija i kreativne ideje mogu zaživjeti kao odlične kampanje. Baš volim svoj posao.
Na koji način nalazite kompromis u izvršavanju svih poslovnih i privatnih obaveza na dnevnoj bazi?
Sve žene, pogotovo majke, domaćice, poslovne žene, u braku, samohrane majke… bore tešku bitku s vremenom i najveći im je izazov kako još pronaći koji minutu samo za sebe… Fascinantno je kako što više uloga imamo, to smo produktivnije i ispunjenije. Nije lako, ali je divno uživati u rezultatima – djetetu koje sretno raste, sjajnom eventu koji ste odradili s minimalnim budžetom, kavi s prijateljicama, čitanju knjige u tišini…
Kako provodite slobodno vrijeme – što vam najbolje “puni baterije”?
Čitanje. Obožavam čitati knjige, zapravo ne prođe ni dan da ne pročitam bar desetak stranica. Ovo ljeto me je potpuno obuzela knjiga Margaret Mazzantini, Napokon rođen. Predivna knjiga. Svaki dan brejnstormam sama sa sobom kako osmisliti neko super događanje koje će uključivati knjige, neki zgodan Book club… I upravo ovdje je glavni odgovor zašto vlastiti biznis – sve što radite, radite sa srcem, jer ste dobili slobodu u kojoj se ne bojite vlastitih ideja i odluka.
