Emocionalna ovisnost

Znamo da je moguće biti ovisan o određenoj supstanci ili ponašanju, ali da li je moguće biti ovisan i o emocijama? Možeš li prepoznati koja bi bila tvoja emocionalna ovisnost?

Emocije su iznimno moćne. One čine temelj naših neuroloških veza s drugim bićima i omogućuju nam da se povežemo sa sobom i s drugima, da iskusimo suosjećanje, te da nas aktiviraju na određenu akciju. Emocije zaobilaze logiku jer kroz njih upravljaju naši “primitivni” nagoni i sustavi čija zadaća je fiziološka pobuđenost organizma kako bi kroz život naučili reagirati i adaptirati se na novonastale situacije.

Emotivna reakcija uvijek je obojena našom percepcijom i bit će u skladu s načinom na koji smo integrirali osjet, znanja, iskustva, određena emocionalna stanja, kakve vrijednosti imamo ili koja nam je osobina ličnosti. Dakle, naša iskustva počevši od najranije dobi pa kroz cijeli život oblikovat će našu percepciju, doživljaj sebe i svijeta i prouzročiti određene emocionalne reakcije.

Loša strana svega je kada uslijed određenih iskustava kroz život naše emocionalne reakcije negativno preplave našu logiku i time nas onemoguće da reagiramo prikladno i s vremenom postaju naša štaka. Takve toksične reakcije postaju naša stvarnost i stalno se vrtimo u začaranom krugu bolnih osjećaja i reakcija i postajemo bespomoćni.

Trebam te

Emocionalna ovisnost ili potrebitost je ovisnost gdje naše raspoloženje, emocije i osjećaj samopoštovanja ovise o odobravanju drugih, odnosno o tome kako nas drugi vide ili što misle o nama. Radi se o našoj potrebi da se namire naše neispunjene emocionalne potrebe (potreba za sigurnošću, pažnjom, ljubavlju,…) i o navici da to namirenje dolazi iz vana, a ne iz nas samih. Odnosi u kojima prevladava emocionalna ovisnost često postaju izrazito turbulentni i toksični za obje strane.

Kako prepoznati emocionalnu ovisnost?

1. Potreba za kontrolom – ovo ponašanje ukazuje na emocionalnu ovisnost iza koja se u većini slučajeva krije strah od napuštanja i strah da ćemo ostati sami. Kontrola daje lažnu sigurnost da nas osobe neće napustiti i otići od nas, iako je realnost upravo suprotna – kontrolirajućim ponašanjem mi zapravo odbijamo ljude od sebe.

2. Nisko samopoštovanje – ovo ponašanje očitovat će se u našoj sklonosti da donosimo odluke prema potrebama i standardima drugih ljudi, a ne prema vlastitim željama i odabirima. Na neki način mi dajemo odgovornost za vlastiti život u tuđe ruke i gubimo osjećaj sebe. Najčešći uzrok ovakvog ponašanja je način na koji smo odgajani i kako su se prema nama odnosili bitni ljudi u našem djetinjstvu.

3. Idealiziranje drugih – kroz idealizaciju stvara se mogućnost za velika razočarenja jer je slika koju nosimo o drugim ljudima iskrivljena i služi krivom cilju. Cilj idealizacije je zamišljanje da će osobe postati upravo onakve kakve ih zamišljamo u našoj imaginaciji i da će tada moći ispuniti sve naše želje i potrebe. Ovo ponašanje onemogućava da te iste osobe doživimo kakve one zaista jesu i plodno su tlo za manipulaciju. Zamislite to kao dijete u nama koje prvotno nije dobilo namirenje od svojih roditelja ili skrbnika i sada pokušava cijeli život stvoriti idealnog partnera ili partnericu koji bi postao sve ono što naši roditelji nisu mogli i koji bi zadovoljio sve naše potrebe i želje.

4. Gubitak sebe – znat ćete da ste izgubili sebe kada se uhvatite da drugima uvijek dajete točno ono što oni žele/trebaju, ne misleći pritom na svoje potrebe. Potreba da uvijek i stalno ugodite drugima ukazuje na loše osobne granice i na potrebu da drugi postanu ovisni o vama. Cilj ovog ponašanja je dobiti ili zadržati ljubav i pažnju pod svaku cijenu. Ovo stanje će s vremenom stvoriti jako puno nakupljene frustracije i/ili pasivne agresije i naći ćete se u poziciji gdje što vi više dajete, to manje dobivate zauzvrat. Ovo ponašanje rezultira gubitkom sebe i stavlja vas u poziciju stalne žrtve.

U slučaju emocionalne ovisnosti mi postajemo vezani za osjećaj koji nam pruža naša emocionalna reakcija i nesvjesno privlačimo situacije koje nam potvrđuju našu percepciju. Zamislite to kao da vanjski događaji počinju oslikavati sliku nekog našeg unutarnjeg svijeta. Pa tako, ako je naš unutarnji svijet negativan, nenamiren i ovisnički, neće nam biti čudno ako nam takve situacije i odnosi počinju biti sastavni dio našeg života, a ako je naš unutarnji svijet stabilan, samodostatan, željan povezivanja, te ako smo pozitivni i otvoreni prema novim iskustvima i učenjima, onda ćemo upravo takve osobe i situacije privući u naš život.

Kako si pomoći?

Ako ste se prepoznali barem djelomično u gornjim opisima bitno je da shvatite da svi mi imamo u manjoj ili jačoj mjeri barem neke elemente emocionalne ovisnosti. S obzirom na to da nitko od nas nije imao u potpunosti idealno djetinjstvo i s obzirom da još uvijek postoje nepoznanice što sve tvori naša emocionalna iskustva i doživljaj svijeta – nitko od nas nije idealno, u potpunosti namireno biće. Možda takvo biće ne postoji i s razlogom. Pitam se da li bi ljudi bili spremni na osobni razvoj i promjenu svijesti, ako su dosegli svoj vrhunac?

Nama je sasvim jasno da nismo na vrhuncu ljudske svijesti i da kao vrsta imamo još puno toga naučiti, usvojiti i spoznati. Iz tog razloga naši emotivni obrasci i poteškoće koje nam predstavljaju u svakodnevici su na neki način dar. Oni nas tjeraju da spoznamo sebe i druge, da shvatimo kako i zašto funkcioniramo na određene načine i da kroz proces transformacije ulazimo sve više u područje samoostvarenja i samospoznaje.

Što možemo? Kao prvo, možemo si postavljati pitanja i biti iskreni sa sobom:

Kako je to kad sam sama/sam?
Tko sam ja ako sam sama/sam?

Nakon što si postavite pitanje pokušajte se povezati sa sobom. Možda će vam biti lakše ako zatvorite oči. Postavite si pitanje i osluškujte. Primijetite kakav osjećaj u tijelu vam izaziva to pitanje, da li se pojavljuju neke slike ili naviru neke emocije? Možda će nekome se pojaviti i određena sjećanja… Sve što dođe pokušajte prigrliti bez osude i pratiti taj osjećaj. Ako vam dođu odgovori možete ih si i zapisati.

Vjerujem da će mnogima od vas kroz ovo izaći puno strahova ili ćete spoznati neka svoja uvjerenja. Iscjeljenje ne dolazi iz popravljanja sebe jer nešto s nama ne valja. Iscjeljenje dolazi kroz osvještavanje i prihvaćanje sebe! U ovom slučaju potrebno je prihvatiti vlastiti potrebiti dio. Uvidjeti da za njega nismo krivi, ali isto tako da je vrijeme da prihvatimo odgovornost za njega i da ga jasno komuniciramo drugima.

Cilj je izraziti što to čuči negdje duboko u nama i čega se bojimo. Da, to znači i malo riskirati – biti ranjiv, direktan i iskren. Proces rješavanja emocionalne ovisnosti osim osvještavanja uključuje i proradu zatomljenih osjećaja, a tek kada smo te emocije propustili možemo pričati o tome da promijenimo određene emocionalne obrasce ili završimo nedovršene emocionalne priče. Cijeli taj proces vraća nas k sebi. Vraća nas u osobnu moć i u preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Na tom mjestu nema više okrivljavanja drugih, glumljenja žrtve ili manipulacije drugima – to mjesto sada stvara poligon da kao osobe doživimo zrelost i duhovni rast.

Marina Pirš

Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra