Ervina Sulejmanova: Ples je sve

Ervina Sulejmanova rođena je u Amaliku, u Uzbekistanu. Baletnu akademiju u Taškentu završila je 1988. Od 1988. do 1992. članica je Baleta Boljšog Teatra u Taškentu, od 1992. do 1994. Baleta HNK u Splitu, a 1994. postaje članica Baleta HNK u Zagrebu.

Godine 2008. dodijeljen joj je status prvakinje Baleta HNK.

Povodom tjedna plesa napravili smo mali intervju s ovom velikom zaljubljenicom u ples.

Draga Ervina, opišite nam malo svoj životni put.

Došla sam u Hrvatsku za vrijeme raspada SSSR-a kad je tamo počela PERESTROJKA. Kazalište i balet tada nisu nikome bili na prvome mjestu. Police u dućanima su bile prazne. Dobivali smo kupone po mjestu stanovanja i hranu si mogao kupiti samo u podređene dane.

Moj bivši suprug radio je u Hrvatskoj neke dvije godine i došla sam k njemu za novu godinu. I kad sam vidjela da tu ide rat, a u dućanima unatoč tome ipak ima hrane, odlučila sam ostati. Zvuči jednostavno…
Kako sam zbog deportacije Krimsko-tatarskog naroda rođena u Uzbekistanu, more nikad nisam vidjela. Zamislite samo moje oduševljenje kada sam dobila priliku raditi u Splitu i uživati u moru svaki dan!?

To je oduševljenje trajalo – do prve bure!

Zašto baš HNK? Nisam željela plesati s manjim ansamblima i trupama. U velikim teatrima možeš plesati klasični repertoar, a manje trupe si to ne mogu priuštiti.

Kada i zašto ste počeli plesati?

Kako moja mama kaže, čim sam prohodala, i to odmah na prstima, svi su rekli – ova će sigurno biti balerina.
Živjeli smo u manjem gradiću gdje je bila sportska škola olimpijskih rezervi. Moji su roditelji odlučili da idem na plivanje gdje me vidjela trenerica sportske gimnastike i nagovorila mamu da me prebace kod nje.

A kako smo živjeli u Uzbekistanu, tamo djeca nakon 3 razreda osnovne škole masovno idu brati pamuk, sve ono sto strojevi nisu mogli pokupiti. Znali su raditi na poljima 10. i 11. mjesec, a Baletna akademija je bila jedina ustanova koja svoje učenike nije slala u berbu. S obzirom na to da sam se ja bavila gimnastikom, bez obzira na veliku konkurenciju od 20 djece na 1 mjesto, mene su uzeli odmah, tako reći u finale, jer od 3 turnira prošla sam samo jedan, oduševila i bila primljena. I izbjegla polja pamuka!

Što Vam ples znači? Podučavate li?

Ples mi znači –sve. Način života, uživanja, razmišljanja, zarađivanja, putovanja i plesanja na svjetskim pozornicama, opuštanja. Jer jezik plesa razumiju svi i on nema granica.
Već vodim satove baleta u PCZ by Nicolas sportašima sportskih plesova i u Liberdance balet za odrasle.

Moda, ljepota, opsjednutost izgledom… Kako ples djevojčicama/djevojkama može pomoći da ostanu u formi?

Moda – volim, no ne bih rekla da je pratim. Naravno, kao i svaka žena volim se lijepo uskladiti, obožavam cipele, pogotovo na petu i torbe. Imam ih podosta, čak u kući imam posebnu prostoriju samo za cipele.
Ljepota je širok pojam. Nikad se nisam smatrala lijepom pogotovo u tinejdžerskim godinama. Uvijek sam imala komplekse koje sama sebe nabijala. Zapravo, tek nedavno sam saznala preko Facebooka da sam bila jako popularna u školi. Ispalo je da sam djevojkama bila uzor. U Baletnoj školi imaš puno proba, jer smo tamo sve u istoj zgradi i školski predmeti, baletni predmeti, njih čak 5, i svi imaju duple satove i još muzički predmeti, a obavezan je i klavir i to 7 godina školovanja… Mi smo nekada u školi bili od 8 do 22 tako da se nismo imali vremena baviti ničim drugim. Druga su to vremena bila…

Ples bih preporučila i djeci i mladima, ali i starijima jer razvija koordinaciju, muzikalnost, elastičnost i jačanja mišiće, a s tim i lijepo držanje. Pa, pogledajte same koliko su balerine graciozne! Čak i ako te priroda nije nadarila talentom za balet vježbanjem postigneš gracioznost, samo opet ovisi koliko si uporan u tome.

Što nam novoga pripremate?

Nedavno je prošla premjera novog baleta “Elizabeta Austrijska-Sissi”. U njemu sam dobila ulogu Katharine Schratt, glumice i dugogodišnja ljubavnice Franje Josipa I, ali tu sam se i prvi put okusila se kao balet majstor. I moram reći, zanimljivo iskustvo i jako sam sretna i zahvalna da mi direktor Jakovina pružio tu mogućnost i dao povjerenje.

Trenutno radim predstavu “Peter Pan”, isto kao balet majstor i moram priznati uživam od prvih zvukova glazbe sve do zatvaranja zastora.

Paralelno se rade i ” Glembajevi” koji 28. travnja gostuju u Splitu na 28. Marulićevim danima. Već se radi nova premjera “Smrt u Veneciji” za 5. lipanj, a idući tjedan još moramo (opet) uvježbati “Sissi” jer 11. svibnja dolazi sva Habsburška obitelj pogledati predstavu o svojoj rođakinji. Tako da nema odmora!