Svakakvih ljubavi ima… Ljubavi? Ma ne odnosi se to samo na ljubav nego na sve oblike odnosa općenito.
Od svih oblika i vrsta najdraži su mi nekako oni fatalni odnosi jer ne znam je li takav odnos zdrav ili bolestan. Nekako mi se sve više čini da su takvi odnosi, ne samo bol i patnja, već muka od samog početka pa do kraja, ako uopće imamo i snage za prekinuti jedan takav odnos, valjda zato i jest fatalan…
Fatalne privlačnosti su one neke čudne privlačnosti, bolesne privlačnosti…
Upoznaš nekog i fizički ne izgleda baš nešto. Fizički nije tvoj tip muškarca/žene i sve naravno počinje onako sasvim bezbolno, samo još jedan prijateljski odnos, sve neki prijateljski susreti i priče, kavice, SMS poruke. Ništa spektakularno i ništa drugačije od svih ostalih odnosa. Vremenom se odnos produbljuje, intenzivira se, upoznajete se bolje i dolazite do jedne točke u kojoj se nešto treba prelomiti jer vrijeme je da se nešto prelomi.
Dovoljno ste se upoznali da krenete jedan korak dalje od jednog sasvim običnog prijateljskog odnosa ali ne, nema fizičke privlačnosti, ali ima one neke druge privlačnosti. Kobne privlačnosti koja košta živaca i živaca.
I tako se nastavljate družiti jer ste si fora, jer ste nekako karakterno kompatibilni, jer se kužite i možda čak i vibrirate na istoj frekvenciji, ali to sve dovoljno je samo za jedan prijateljski odnos. Nedostaje još onaj jedan klik da bi taj odnos prešao na jedan viši novo, na jedan recimo, ozbiljniji nivo. Međutim, vrijeme prolazi, a taj klik se i dalje ne događa, ne događa se onaj klik da bi se cjelina zatvorila…
Odnos vremenom postaje sve teži i sve naporniji jer su se dogodile neke emocije, odnos je sve zahtjevniji i svatko je svjestan da upravo taj odnos koji se događa između tih dvoje ljudi poguban za njih, jer ima sve osim onog još jednog klika koji je tako mali a opet tako važan.
Svjesni su da takav jedan odnos nije zdrav, niti za nju, niti za njega, naporan je i iscrpljujući.
Višesatni razgovori, ispadi ljubomore, ispitivanja, propitkivanja, kontrole, testiranja i sve ono teško što ide uz neki odnos.
Crpe jedan drugog kao vampiri i jedan drugog bodu po emocijama, kao dva škorpiona, i svaki je ubod toliko bolan i težak, i u svakom ubodu uživaju, svatko na svoj način jer neke ljude bol i patnja jednostavno hrane i što ih više boli to su oni jači i nalaze sebe…
Svjesni su da ne mogu skupa, jer očito iz nekih svojih razloga ne mogu, a opet su i svjesni da ne mogu jedan bez drugog ma koliko to bilo bolno i koliko to bilo teško, jer nekad u takvim odnosima jednostavno ne znaš što više boli – biti s njim/njom ili biti bez njega/nje….
To je, valjda, taj fatalan odnos koji se teško prekida, odnos kad znaš da ne možeš s tobom osobom, a isto tako znaš i da ne možeš bez nje i što je najgore – obostrano je…
To je, valjda, taj odnos koji prekidaš u životu po sto puta i po sto i prvi put se opet vraćaš.
To je, valjda, taj odnos za kojeg si svjestan da nije dobar za tebe i da trebaš puno više od partnera/prijatelja a opet mu se vraćaš kao začaran. Vraćaš se u čarobni krug boli i patnje i u tragovima sreće i smijeha…
To su fatalni odnosi koji su jednostavno neraskidivi, jer njima čak ni vrijeme koje, kako kažu, liječi sve, ne može ništa…
I iako se svaki put pitaš što to meni treba, ne znaš odgovor, ali znaš da ćeš se opet po to nešto vratiti jer jednostavno nemaš snage za to nešto tako bolesno presjeći… Borba između razuma, srca i još nečeg trećeg – možda sudbine, ne znam…
Jer takav odnos je stvarno ili blagoslov ili prokletstvo i zaista neke veze su nevidljive ali neraskidive…
