Analize nevjernog ponašanja i posljedica koje ono izaziva za bračni par ukazuju na određene pravilnosti kroz koje prolazi većina parova suočenih s nevjerom.
Pogledajmo koje su to faze koje će većina parova suočenih s nevjerom proći:
1. Nevjera
Nevjera se može dogoditi naglo ili se razvijati duže vrijeme. Može trajati sasvim kratko ili cijeli život. Uobičajeno je da nevjeru prati skrivanje i laganje. Nevjera može ostati neotkrivena, prevareni je partner može otkriti slučajno ili namjerno ili je nevjerni partner može priznati. Može biti otkrivena iznenadno ili postupno, kad se nagomilane sumnje pokažu istinitima. Kada je nevjera otkrivena, to označava početak često intenzivne bračne krize, osobnih kriza bračnih partnera, ali i velike promjene u samom nevjernom odnosu.
2. Konfrontacija i kriza
S otkrivanjem nevjere započinje kako bračna, tako i osobna kriza bračnih partnera. Prevarena partnerica, kao i nevjerni partner, u ovoj fazi prolaze intenzivne emocionalne reakcije koje se tiču same nevjere. Prevarena partnerica obično se osjeća izdano, očajno, nemoćno, bijesno, osvetoljubivo, nepovjerljivo, depresivno i uplašeno. Uobičajene reakcije uključuju intenzivnu patnju, žalovanje, nepovjerljivost, anksioznost i opsesivno razmišljanje o nevjeri. Prevarena partnerica stalno prati potencijalne nove znakove nevjere, fizički je uznemirena i nameću joj se slike i misli povezane s nevjerom. Obično su narušene i osnovne fiziološke potrebe organizma nužne za normalno funkcioniranje – spavanje i prehrana. Može se slobodno reći da je riječ o izraženom psihološkom šoku koji prevarena osoba doživljava kao reakciju na otkrivanje nevjere.
Nevjerni partner najčešće osjeća sram, krivnju, strah, ljutnju, ali i depresiju i anksioznost. Može strahovati od kazne i osude, istodobno žaleći za izgubljenim snovima povezanim s drugim odnosom. Ponekad nevjerni partner može osjećati i olakšanje jer je stres čuvanja tajne, laganja i dvostrukog života završio. U ovoj fazi prevarena osoba najčešće traži podršku i suosjećanje svuda oko sebe, od gotovo svake osobe koja će je saslušati. Nevjerni je partner u većini slučajeva jako uznemiren iznenadnim gubitkom privatnosti koju to povjeravanje drugima sa sobom nosi. Obično u ovoj fazi o nevjeri saznaju prijatelji, obitelj, pa čak i djeca. U ovoj se fazi prevarena partnerica ili bračni par mogu obratiti i stručnjaku, psihologu ili psihijatru, što je iznimno preporučljivo. Bračni partneri u ovoj fazi obično intenzivno razgovaraju o osnovnim informacijama o samoj nevjeri. Prevarena partnerica ima potrebu saznati što više detalja o nevjeri, što može biti poprilično štetno. Temeljne informacije (bez detalja) o tome tko, gdje, kada i koliko dugo važno je podijeliti u ovoj fazi, no samo ako ih prevarena partnerica traži. Konfrontacija i kriza bračnog odnosa i bračnih partnera dovodi i do neminovne krize samog nevjernog odnosa.
3. Suočavanje s nevjerom
Nakon što je početni šok praćen snažnim emocionalnim reakcijama prošao, slijedi faza dubljeg razmišljanja o značenju toga što se dogodilo i potencijalnim implikacijama nevjere za svakog partnera pojedinačno, za brak, djecu, imovinu, zajedničke financijske i obiteljske obaveze i za širu obitelj. U ovoj fazi dolazi do čestog kritiziranja, optuživanja i međusobnog okrivljavanja, a nerijetko se izvlače problemi iz prošlosti koje partneri nisu riješili, a o kojima ponekad nisu nikada prije ni ozbiljno razgovarali. U ovoj fazi stručnjak može pomoći parovima napraviti plan oporavka. To je moguće samo ako oba partnera to žele. Ponekad jedan od partnera ili oba partnera nisu sigurni žele li nastaviti s brakom, a ponekad i biraju ostati u neizvjesnosti u kojoj nema volje za oporavkom braka, ali najčešće ni potpunog prekida ljubavničkog odnosa. U ovoj fazi par pokušava pronaći odgovor na pitanje Zašto? Stručnjak u ovoj fazi može pomoći i u utvrđivanju toga o kojem je tipu nevjere bila riječ, kako bi se bolje razumjelo zašto se nevjera dogodila i kako riješiti nastalu krizu. U ovoj će se fazi najvjerojatnije donijeti odluke o tome hoće li par nastaviti sa zajedničkim životom ili će se razići. Ovo je vrlo zahtjevna faza za oba bračna partnera i dok ta faza traje, preporučljivo je posegnuti za stručnom pomoći. Istraživanja pokazuju da se parovi, koji u ovoj fazi imaju stručnu pomoć, brže i kvalitetnije oporavljaju bez obzira na to hoće li na kraju odlučiti ostati u braku ili ne. Ako partneri ne uspiju u kvalitetnom suočavanju s nevjerom, ostaju zaglavljeni u ovoj fazi, s trajnim posljedicama za bračni odnos, osobnost oba partnera i kvalitetu života. Pritom brak može formalno i opstati.
4. Ponovni početak: izgradnja kvalitetnijeg i čvršćeg odnosa
U ovoj fazi, ako je bračni par do nje došao, dolazi do metamorfoze odnosa. Ovo se preoblikovanje odnosa zbiva na temeljima realnih očekivanja, znanju i brizi jednog za drugo. Razvija se zrela ljubav koja, za razliku od zaljubljenosti pune idealiziranja i iskrivljavanja, donosi svjesnost o vlastitim snagama i slabostima, kao i o onim partnerovim. Oba partnera napokon shvaćaju da će u odnosu biti uspona i padova, ali da su konflikti prilike za napredak i da je iskrena komunikacija osnovni preduvjet zdravog i snažnog odnosa. Oba partnera shvaćaju odnos kao »živu tvar« koju je potrebno njegovati i razvijati, svjesno i s namjerom.
U ovoj se fazi povećava osjećaj empatije oba partnera jedno prema drugome. U ovoj fazi stručnjak može pomoći u osmišljavanju strategija njege samih sebe i partnera, suživota i kvalitetne komunikacije, kao i osvješćivanju i komuniciranju vlastitih potreba i želja, što sve može pomoći da se spriječi nevjera u budućnosti. Posljednji korak u oporavku oba partnera odnosi se na potpuni oprost i otpuštanje boli.
