Legenda kaže da je Stanko Vraz (1810-1851) jednog dana diližansom doputovao u Samobor. Postaja diližanse bijaše na glavnom samoborskom trgu. Izlazeći iz kočije Stanko je podigao pogled i na balkonu preko puta ugledao lijepu Julijanu Cantilly (1812-1842) koja mu odmah zarobi srce. Siromah, pjesnik, znao je da mu kćer bogatog trgovca neće biti suđena. To je njegovu ljubav učinilo samo još većom i nadahnulo bezbrojne stihove koji su i danas uzor hrvatskog ljubavnog pjesništva.
Priča o Vrazu i Ljubici nije sretna priča. Iako je i Ljubica gajila osjećaje za Stanka, otac ju je udao za bogatog trgovca u Sloveniji, ali se ona ubrzo od tuge razboljela i nakon povratka kući u Samobor, tu je i umrla. Legenda kaže da je njezin otac shvatio koliku pogrešku je napravio i pozvao Vraza da stavi svoje stihove na njezin grob. Još i danas u sjeni Sv. Anstazije, nedaleko samoborskog trga, stoji Ljubičin nadgrobni spomenik na kojem pišu Vrazovi stihovi:
„Lice, oči, usta,
tri riječi malene,
al’ se od njih rodiše
pjesni nebrojene.“
Inspirirani ovom pričom i Vrazovim „Đulabijama“, zbirkom ljubavnih pjesama koje je Vraz godinama pisao Ljubici, svake godine, već 28.godinu za redom, mnogobrojni se pjesnici okupljaju u Samoboru na Ljubičinom grobu kazivajući stihove o ljubavi i pretvaraju Samobor u „Grad pjesnika“.
Festival ljubavne poezije „Vrazova Ljubica“ ove godine traje od 7. do 10.6. u Samoboru. Program započinje u srijedu 7.6. nagrađivanom kazališnom predstavom „ Ja koja imam nevinije ruke“ posvećenoj Vesni Parun, nastavlja se sljedeći dan s večeri poezije mladih pjesnika, a u petak na scenu nastupa Matica Hrvatska Ogranak u Samoboru s programom „Gost(i)ona kod Vraza“. Na zadnji dan festivala, u subotu 10.6. u 11h na samoborskom trgu biti će upriličena „berba knjiga pjesama“, a u 18h kod Samoborskog muzeja (i mjesta gdje su se Stanko i Ljubica tada susretali) eminentni hrvatski pjesnici će govoriti svoje stihove o ljubavi, prizivajući sjećanja na Stankovu ljubav.
Ove godine, sva događanja će popratiti i „Muzej ljubavi“, putujuća izložba ljubavnih priča sa svih strana svijeta: o Ljerki Šram i Milivoju Dežmanu, Miljenku i Dobrili, Jesenjinu i Isidori, i mnogim drugima. Od ove godine će dio putujuće izložbe postati i priča o Vrazu i njegovoj vječnoj Ljubici.
Pučko otvoreno učilište Samobor, uz podršku Društva hrvatskih književnika te uz sufinanciranje Grada Samobora, Zagrebačke županije i Ministarstva kulture, stoji iza organizacije ovog festivala, a svake godine postavlja i kamena ploču s uklesanim stihovima jednog sudionika susreta – u Prolazu pjesnika, na zidu uz Ljubičin grob pored crkve Sv. Anastazije u Samoboru.
Ulaz na sva događanja je slobodan, a program možete pogledati na www.samobor.hr ili na www.pousamobor.hr te na FB stranici Pučko otvoreno učilište Samobor.
